BUR KOZA
Kao druge vrste koza,i bur koza je u svom
prirodnom staništu čvrsta, dobro prilagođena
teškim terenima i odlična u brstenju žbunja. Ova
vrsta koze potiče iz Južne Afrike gde su joj
Afrikanaci, da bi je razlikovali od, u to vreme
traženije, angora koze dali ime “bur” (što znači
farma). U to vreme,bur koza je bila odlična za
uzgoj na nepristupačnim terenima, obraslim
žbunjem koje druge vrste životinja nisu mogle da
brste. Na taj način je pripreman teren za ovce ili
angora koze koje bi se kasnije tu uzgajale.
U ovim teškimu slovima (visoke
temperature, loša ispaša, opasni insekti)
bur koza je u Africi, kao i španska koza u
Americi, preživela upravo zahvaljujući
svojim osobinama.
Bur koza je u ovim veoma teškim uslovima
opstala zahvaljujući
sposobnostima prilagođavanja. Njena
debela koža pokrivena kratkom,glatkom
dlakom,skoro da je neprobojna za trnje, a
u isto vreme onemogućava insektima i
spoljnim parazitima da prodru u
organizam i time sprečava mnoge bolesti
koje insekti prenose. Takođe,
zahvaljujući veoma jakoj pigmentaciji,
koža ove koze je otpornija na sunčeve
zrake,a samim tim i na nastanak
karcinoma kože koji u ovakvoj sredini
može da zahvat ivime, stomak,
repoduktivne organe i oči.
I pored ovih odličnih osobina, sve do
početk aprošlog veka farmerima u Južnoj Africi
nije padalo na um kako da profitiraju od ove koze.
Da bi se ustanovila pravila razmnožavanja, 1959.
godine je osnovan registar ove vrste koza u Južnoj
Africi, tako da se posebno posle 1970. godine
stanje,i rezultati uzgajanja ove koze prate i to
mnogo više nego bilo koja druga vrsta koza koje se
koriste za meso.
Kada je uporedimo sa španskom kozom, na prvi
pogled se čini da je bur koza znatno bolja. Fizički je
veća (obično je duplo teža), brže raste, sa
ravnomernijim karkasom (zahvaljujući selekciji
koja se u Južnoj Africi vrši duže od 40 godina jer se
ova koza koristi za ishranu), ima bolje sposobnosti
za uzgoj jarića (uglavnom zato što bur koza ima
velike rezerve mleka za mlade). Takođe, odlično
brsti žbunje (zbog svog velikog apetita i ishrane
koja uključuje 82% žbunja i 16% trave), dok
španska koza, sa druge strane, jede 50:50% žbunja
i trave ; na kraju, telo ove koze sadrži malo veći
procenat mesa (malo više od 50%), dok je taj odnos
kod španske koze nešto niži od 50%.
Možda i najbolji atribut bur koze je njen izgled.
Velika je (odrasli jarčevi teže najmanje od 110 do
135 kg, a koze od 90 do 100 kg) i izuzetno lepa
životinja. Sa svojom crvenkastom glavom,
glatkim, mišićavim i proporcionalnim telom
izgleda veoma atraktivno. Verovatno su i ove
osobine dovele do toga da se prvoklasne koze ove
raseprodaju u Sjedinjenim Američkim Državama
za više od 5.000,00 $, dok su se prve uvezene koze
prodavale čak za više od 50.000,00 $.
Bur koza je dobila naklonost uzgajivača
zahvaljujući svom brzom rastu (u idealnim
uslovima, mužjaci teže oko 27 kg posle 3 meseca,
63 kg u 8 mesecu, 92 kg u 12. 108 u 18. i 115 kg u
24. mesecu života, dok ženke teže 24 kg u 3.
mesecu, 45 kg u 12. 64 u 18. i 84 u 24. mesecu
života) i visokoj plodnosti sa većim brojem jarića
(tvrde da je stopa od 200% česta). Da bi naglasili
koliki je potencijal ove koze, neki uzgajivači i
istraživači tvrde da s bur koze visoko plodne
životinje,dok kozenje više od jednom godišnje
znači i više dobijenog mesa od jedne koze nego od
jedne krave.
 |
Uprkos odličnoj statistici i karakteristikama,
došlo je do sumnji u to koliko je ova koza
komercijalno upotrebljiva. Na primer, neki
uzgajivači u SAD tvrde da se zbog visoke cene i
uzgajanja samo čistokrvnih bur koza sa
pedigreom, mali broj ovih životinja gaji za prodaju
mesa. Ustvari, u SAD skoro da nema bur, ili kiko
koza koje se uzgajaju u komercijalne svrhe, tako da
su svi dobijeni rezultati malo uvećani jer su koze
uzgajane u odličnim uslovima koji im inače ne bi
bili dostupni kada bi se uzgajale samo za klanje.
Zbog svega navedenog, teško je reći koji su
komercijalni kapaciteti ove koze.
Poput španske koze, bur koza se u
staništima van Južne Afrike smatra životinjom koja
se sezonski pari, iako mnogi priznaju da je ta sezona
dosta duža u odnosu na druge vrste koza. Bez obzira
na to, ovi sezonski paterni potpomognuti sa još
nekoliko nezadovoljavajućih osobina ove koze koji
nastaju kada se uzgaja u zatvorenim uslovima,
odvratili su mnoge farmere od uzgajanja ove vrste.
Bur koza je veoma halapljiva. Ovo je
korisno kada brsti nepoželjno žbunje u Africi, ali
može da bude veliki finansijski problem za farmera
i zato se bur koza smatra životinjom koja traži
velika ulaganja.
Bur koza u Africi ima ispašu koja joj
odgovara, jer sadrži razno žbunje za koje se smatra
da poseduje sastojke koji kontrolišu crevne
parazite. Ovakva ispaša nije moguća svuda, a
posebno na velikim farmama i u kontinentalnoj
klimi.
U zatvorenim ili poluzatvorenim uslovima
uzgoja u Severnoj Americi i Novom Zelandu
primećeno je da je bur koza jako osetljiva na
unutrašnje parazite. Ovo se ne dešava u Južnoj
Africi ili u suvim predelima Australije.
Drugi problemi koji se javljaju u uzgoju
ove koze imaju veze sa njenim mesom. Zaključeno
je da je sa aspekta ukusa i žilavosti ovo meso lošije
od jagnjetine i ovčetine. Pretpostavlja se da je za
žilavost zaslužan visok nivo
kolagena, ali bi selektivan
uzgoj mogao da reši ovaj
problem. Čak i Južnoafrikanci
evropskog porekla više cene
meso koze ili ovce nego meso
bur koze, a ovo mišljenje deli i
većina Evropljana. Međutim,
ovaj problem možda leži u
činjenici da se za poređenje
često uzima meso odrasle bur
koze, a ne jareta starog između
5 i 10 meseci–perioda kada je
meso ove životinje najukusnije.
Pored žilavosti, konzumenti
se često žale i na sam
ukus mesa. Međutim, kada se
samelje i koristi u kobasicama u
smesi sa svinjskom mašću ima
veoma dobar ukus.
Ipak,ovo nije pravo rešenje,
iz prostog razloga što se mnogi
ljudi okreću kozijem mesu kao zdravijoj alternativi
od crvenog mesa, jer upravo jaretina ima manje
holesterola. Kada bi se ovom mesu dodala svinjska
mast, onda bi izgubilo one karakteristike zbog
kojih je traženo na tržištu. Iako se jaretina smatra
mesom sa manje masti od ostalih crvenih mesa,
uključujući i jagnjetinu, jaretina bur koza nema ovu
osobinu, jer poseduje najveći procenat masti od
svih vrsta koza (procenat masnoće u mesu ove koze
se može porediti sa ovčetinom).
Ako uzmemo u obzir sve dobre i loše
karakteristike bur koze, mnogi veruju da selekcija i
unakrsno parenje mogu da daju odgovor kako da se
maksimalno iskoriste dobre, a minimiziraju loše
osobine ove koze. U mnogim zemljama, uključujući
SAD i Kanadu, vrše se ispitivanja na mešancima
vrsta koza koja daju dobre rezultate. Najranija
ispitivanja ove vrste su,logično, rađena u Južnoj
Africi gde je zaključeno da ukrštanje
istočnoafričke gala koze i bur koze (jarac je
pripadao bur vrsti), daje dobre rezultate u brzini
rasta jarića, posebno u prvih 4 do 12 meseci.
Zanimljiv je i drugi rezultat ove studije koji
pokazuje da su se ženkine karakteristike bur koze
odrazile uglavnom negativno na mladunče kada su
bur koze parene sa jarčevima drugih vrsta.