KRVNI TRAG
Posle pucanja-
Potraga za ranjenom divljači
Da li ste već imali prilike da posmatrate
neku potragu za ranjenom divljom svinjom?
Da li ste upoznati sa uobičajenim radnim danom vodičakrvoslednika?
Evo prilike da ga otkrijete
Slika 2.
Posle više od četiri sata provedena u praćenju traga ranjenog vepra, vodič mi pruža jednu
granu natopljenu svezom krvlju. Dobar način da se osiguramo da je pas na pravom putu.
Ulija!Sedi! Povodac
je pažljivo složen na
putu. Keruša ponosno i
nepokretno pozira kraj njega. Vodič
Nikola Bujon razgovara sa jednim
od lovaca koji je učestvovao u
jučerašnjoj hajci. Čovek poznaje
ovo lovište kao svoj džep.
Nalazimo se u šumi Hey, u blizini
Nansija (Meurthe-et-Moselle).
Ovaj predeo, presečen asfaltnim
putem po sredini, prostire se na
nekoliko hiljada hektara. Pas je
nestrpljiv. Na par metara od njega,
neki miris ga neodoljivo privlači.
Njegov vlasnik se detaljno
raspituje pred odlazak u potragu.
"O kakvoj je divljoj svinji reč?
Lovac priča o nekoj divljoj svinji
od 80 kg! Znate li gde je rana
od metka? Metak je u stomaku,
odgovara čovek, pronašli smo
delove unutrašnjih organa na
tragu. Koliko ste ispratili trag?
Više od stotinak metara/'
POČETAK POTRAGE
Dovoljno je saznao. Dok mu se
pridružuje u kolima, njegova
keruša ga ne ispušta iz vida. Čovek
uzima svoje oružje, karabin, i
prilazi partneru. Klasičan slučaj.
Metak je završio u stomaku. Na
kraju hajke, nestrpljivi lovac, što
je naravno normalno, stiže na
mesto nastrela. Ubrzo ugleda krv,
nekoliko metara dalje još krvi,
zatim nailazi na creva i jasno mu
je da divljač neće još dugo. On
nastavlja dalje i na kraju pronalazi
trag vepra. Ovaj tip pogotka
predstavlja pravu zamku za lovca
koji dovoljno ne poznaje reakcije
ranjenog vepra. Uglavnom, takva
rana ne ostavlja previše krvi i
ranjena životinja nastavlja da
beži. Divlja svinja će, bez obzira
na ishod naše pretrage, svakako
uginuti. "Ulia! Krv!" Mirnim,
ali strogim glasom Nikola prvi
put naređuje, a to će naređenje
ponavljati bar desetak puta. Mali
riđi bretonski gonič se sa njuškom
slepljenom uz tlo kreće ka mestu
nastrela. Pas se vrti par sekundi dok
ne bude siguran, a zatim se vraća
pravo kod svog vlasnika. Nikola
joj stavlja povodnik i mali pas
nestaje mirnim hodom u žbunju.
Povij enih ramena svi ulazimo
u gust šumarak i primećujemo,
posle par metara, vidljive tragove
osušene krvi od juče. Tu i tamo,
delovi unutrašnjih organa vise na
granju. Prvih stotinak metara pas
prelazi za dva minuta. Nebrojeno
mnogo puta nailazimo na delove
utrobe koji vise na žbunju. "Da
li uspevate da nas pratite?",
dobacuje Nikola koji se ne odvaja
od svog psa. Tragovi krvi su sve
redi i manje vidljivi.
 |
POSLE PRVIH TRAGOVA
Razmak između krvnih tragova
je sve veći. Ogoljene grane nas
grebu po licu, odeća nam je puna
trnja. Pognutih leđa, čkiljimo i
nastavljamo da pratimo psa. Vodič
ne progovara ni reč. I on prati
svoga psa. Pogledom i na osnovu
tragova proverava da li smo još
uvek na pravom putu. Sa vremena
na vreme, osušena krv podseća nas
da pas još nije pogrešio. Već smo
prošli nekoliko veoma različitih
i nepristupačnih krajolika. Ali,
najzad smo stigli. Izlazimo iz
šume i stižemo na čistinu. Nikola
nam pokazuje prelaz koji se
nalazi naspram nas. Na čistijim
delovima terena je mnogo teže
pratiti trag, jer je teško uočljiv.
To znači da je vepar izabrao put
koji je samo njemu poznat. Šuma
se proredila. "Približavamo se
putu", dobacuje lovac. Već više
od sat vremena pratimo tragove
krvi koji su sve redi. Beg divljači
kao da nema kraja. Pas ne diže
njušku ni na asfaltu. Sve vreme
na par centimetara od tla, smirena
keruša i dalje vuče povodnik.
Nikoline naredbe su sve češće.
"Krv, Ulija, krv!" Vodič više ne
može okom da proverava da li
smo na dobrom putu, pošto se krv
više ne vidi, pa mora verovati psu.
Ponašanje psa je veoma važno:
više podignuta njuška, kolebanja
koja se nadovezuju, odlasci i
dolasci, puno je malih znakova
na osnovu kojih možemo da
zaključimo da li pas možda želi da
krene drugim putem gde ima više
tragova. Prodoše i dva sata!
 |
Slika 4.
Reakcija divljači
na pucanj i
razgledanje
mesta nastrela
su neophodni
i odlučujući za
uspešan ishod
potrage.
Slika 5.
Potraga za svakom
ranjenom divljači, a
posebno za divljom
svinjom, predstavlja
težak, često i rizičan
zadatak. Prepreke koje
treba da prevaziđemo
deluju obeshrabrujuće.
"Odeća nas guši i smeta nam,
ali nas takođe i štiti od granja"
PRVA ZAMKA ZA PSA
Ponovo smo među zelenilom i
lijane se prepliću svuda oko nas. Po
prvi put počinjemo da sumnjamo.
Keruša se već dva minuta vrti
na malom prostoru. Možda se
i ona umorila. Razumemo to.
Preznojavamo se. Imamo potrebu
da se oslobodimo odeće koja nas
guši, ali i štiti da se ne ogrebemo.
Pas kreće u pravcu koji se Nikoli
ne sviđa. I on prvi put pokazuje
svoje nezadovoljstvo. Ponovo,
dovodi psa u red. "Pogledajte
ova dva traga na razmaku od
jednog metra. Obrnuti su. Moguće
je da je pas krenuo u kontrasmeru
prateći tragove. Svesno
ili nesvesno, ali vepar tako pravi
pravu zamku za pse." Mi ćemo tu
zamku izbeći. Nekoliko minuta
kasnije, pronađeni trag će vlasnika
obradovati i učiniti veoma
ponosnim na svoga psa. Prošla
su tri sata. Do sada smo uspeli
sve da pređemo, ali pred nama je
velika nizbrdica. Ovo postaje baš
fizički posao. Pas nas, još uvek
istom brzinom, vodi u neku uvalu.
Tu se, nad trnjem, zaustavlja i
vrti. Našli smo i drugo mesto
gde je vepar zastao. Pre dobrih
sat vremena pas je markirao kod
jednog odvaljenog stabla. Naš se
vepar tri puta odmarao. Nikola je
na trenutak kleknuo. Čupa neku
travku. Ovlažio je prste i protrljao
travku. "Krv!" Počinjemo da se
spuštamo, potraga ulazi već u
četvrti sat. Četiri sata pratimo
vepra koji je izgubio litre krvi i
metre creva. Neverovatno! Lovac
u našoj pratnji je već izgubio nadu.
"Ovo traje već predugo. Više ga
nećemo pronaći." Obeshrabrenje
je u potpunoj suprotnosti sa
upornošću vodiča koji, u krajnjoj
liniji, zavisi isključivo od svog
psa. "Sve dok pas prati neki trag,
ja neću stati." Vepar je, pre svega,
nagrada za psa. Minuti su sve
duži. Sada nas i noge bole. Čovek
zastaje na trenutak na jednoj
stazi prateći izdaleka vodiča u
šipražju. Vadi iz džepa mapu
šume i pokazuje nam. "Prešli smo
već 9 prošeka. Svaka od prošeka
ima dvanaestak hektara. Znači
oko 300-500 pređenih metara po
prošeku. Sad izračunaj kolika je
dužina ove pretrage, nekoliko
kilometara u svakom slučaju!"
Nikola nam daje znak. Čovek je
ponovo živnuo i dodaje mi granu.
Kad smo se približili, ugledali
smo bleđe crveni trag neke guste
tečnosti. Svežiji je od prethodnih.
Još uvek smo na pravom putu, ali
sad, posle pet sati potrage, najzad
smo bliže vepru!
Međutim, umor pobeđuje lovca
koji sve više zaostaje. Nikola prati
psa u polje isprepletano granjem.
Polako se smrkava i, na žalost,
moramo da prekinemo potragu
koju ćemo nastaviti sutra ujutru.
 |
 |
Slika 6. i slika 7.
Posle nekoliko
stotina metara,
trag divlje
svinje gubi se u
šipražju.
OBAVEZE LOVCA
P0M0ZITE POTRAZI
Svaki lovac je obavezan da kontroliše svoj
pucanj. To radi tako što posmatra reakciju
divljači u trenutku pucanja. Traženje počinje
čim najave kraj hajke, lovcu koji je pucao može
neko da pomogne. Zajedno na samom mestu
nastrela i oko njega, oni pokušavaju da pronađu
trag zrna kod promašaja ili krv ranjene životinje.
Trag ne treba tražiti u krugu širem od 100 m.
Lovac postavlja vidljiv znak na mestu nastrela,
a onda poziva vodiča
i daje mu maksimum
detalja sa terena.
Slika 8.
Da bisesprečilo
neželjeno zapušavanje
cevi pri padu ili
provlačenju kroz
jako gust teren
preporučujemo da se
vrh cevi zaštiti tankom
celofnaškom trakom.
Riđi bretonski gonič
Veliki bretonski riđi gonič je bio
vrlo popularan do kraja XIX-og
veka kada rasa skoro izumire,
tada počinju da se mešaju rase
da bi se dobio manji pas i tako
je nastao riđi bretonski gonič (le
fauve de Bretagne) čiji su
zvanični standardi uspostavlja
1921. godine (visina u grebenu
od 32 do 38 cm). Riđi gonič
iz Bretanje je od svog pretka
nasledio tvrdoglavost, otpornost,
odlučnost i istančano čulo mirisa.
Najupotrebljiviji je za lov na
zečeve. Ako ga dobro dresira
može biti i krvoslednik.
SUTRAŠNJA POTRAGA
Slika 9.
Odlučnost psa
krvoslednika
je zadivljujuća,
čak i kada se
potraga oduži u
nedogled.
Slika 10.
Posle nekoliko
sati, vidljivi
tragovi su
skoro nestali.
"Kao da putujemo kroz
vreme dok pratimo trag
ranjene divljači"
Rano ujutru svi dolazimo na isto
mesto. Keruša lako pronalazi trag
i, polako za njom, probijamo se
kroz gustu šikaru. Posle stotinak
metara keruša počinje jako da vuče
povodnik i zalaje par puta. Vodič
se osmehuje i tiho nam govori daje
keruša nanjušila divlju svinju koja
je verovatno vrlo blizu. I, stvarno,
posle tridesetak metara nailazimo
na povaljenu šikaru i na mrtvog
vepra izvaljenog na bok i to na
strani gde je ulazna rana. Po našoj
proceni, uginuo je tokom noći.
Nema izlaznu ranu i to nam je,
naravno, mnogo otežalo potragu.
Nikola se zadovoljno smeje i kaže
da je presrećan i da je to velika
nagrada kako za njega tako i za
psa. Lovac koji je ranio vepra ljubi
Nikolu i zahvaljuje mu se. Svi smo
umorni, ali i zadovoljni.
Na kraju, doživeo sam sve faze ove
potrage i shvatio ogroman značaj
krvoslednika i njegovog vodiča
jer bez njih nikada ne bismo
pronašli ovoga vepra. Na žalost,
najnezahvalniji zadaci su često i
najslabije nagrađeni. Vodiči koji
pred nama razmiču šiblje i trude se
da zadovolje našu predatorsku žeđ,
često zavređuju više pažnje nego
što im mi poklanjamo. Što se tiče
praćenja krvnog traga, poštovanje
treba da pokažemo tako što ćemo
im omogućiti najbolje uslove za
pretragu. Ako ne znate kako to da
učinite, pozovite nekog vodiča i
zamolite ga da vas sledeći put prati
na terenu. Učinite to bar jednom.
Naučićete ono osnovno. To je, u
stvari, jedino što ovi ljudi iz senke
od nas traže.
 |
Slika 12.
Kada se tragovi
prorede, vodič je
prepušten proceni
svoga psa i veoma
detaljnoj analizi
terena.
Slika 13.
Nagrada za
upornost
OHRABRITI, MOTIVISATI
TEŽAK ZADATAK
"Veliki broj lovaca nije
upoznat kako se odvija
potraga za ranjenom
divljači i ne razume našu
strast. Puno njih misli
da će dosađivati nekom
vodiču ako ga pozovu
u potragu. Potpuno suprotno!
Neki misle i da
ranjena divljač pripada
vodiču, dok on plen
prepušta onome ko je
ispalio metak. Treba da
naglasimo da se potraga
ne naplaćuje. Nekada se
ekipa koja nije uspela
u potrazi smatra manje
efikasnom. Vrsta rane i
ponašanje lovca pre svega,
uslovljavaju rezultat
jedne potrage."
Svi vodiči se žale na
nekorektno ponašanje
pojedinih lovaca prilikom
pucanja na divljač. Ne
posvečuju dovoljno pažnju
reakciji divljači posle pucnja
i ne pretraže dovoljno teren
kako bi našli trag od ranjene
divljači. Tako ranjena
divljač obično ubrzo ugine u
najgorim mukama.
Tekst i fotografije:
Thibaut Mace