GAJENJE LEŠNIKA
 |
Pored višestruke i velike privredne vrednosti lešnika, treba istaći da u
Srbiji postoji grub raskorak između stvarnih potreba za plodovima ove
voćne vrste i stanja te proizvodnje, bez obzira na postojanje mogućnosti da
se oni proizvode u znatno većoj meri, zahvaljujući pre svega pogodnostima
agroekoloških uslova naše zemlje. Mnogobrojni su i raznovrsni činioci koji su
doprineli ovakvom tretmanu i nezainteresovanosti naših proizvođača za lesku.
Sistematskom istraživanju ove voćne vrste u nas posvećena je relativno
skromna pažnja, što se ne bi moglo reći za druge zemlje u svetu koje imaju
povoljne uslove za njeno gajenje, kao ni za druge voćne vrste. Nedovoljna
znanja o lesci uticala su na sporije uvođenje u proizvodnju i podizanje većih
plantažnih zasada, iako postoje vrlo povoljni prirodni uslovi za njeno gajenje u
našoj zemlji.
Leska se dugo smatrala samo šumskom vrstom i kada se počela
gajiti kao kultura nije joj se poklanjala potrebna paznja. Bez stručnog pristupa gajenju leske nema uspešne i rentabilne
proizvodnje, to podrazumeva i primenu savremenih agro i pomotehničkih mera. Lako razmnožavanje vegetativnim
putem, povoljni prirodni uslovi treba da doprinesu podizanju novih savremenih plantažnih zasada na znatno većim
površinama, kako bi naša zemlja uvoz supstituisala izvozom, a leska dala svoj doprinos povećanju standarda i obezbeđenju
egzistencije većeg broja ljudi. Međutim, neadekvatne fitotehnicke mere, koje su do sada primenjivane ili bolje reći malo šta
se primenjivalo, onemogućavaju intenzifikaciju proizvodnje ove veoma značajne voćne vrste.
Leska predstavlja vrlo značajnu vrstu jezgrastog voća čiji
su plodovi vrlo cenjeni na domaćem i svetskom tržistu. Jezgra
lešnika u hemijskom pogledu predstavlja izvor velikog
broja vrlo korisnih jedinjenja, kao što su ulja, belančevine,
ugljeni hidrati, mineralne materije i vitamini. Sadržaj ulja u
jezgri lešnika kreće se od 55% do 72%, belančevina 12% do
22%, ugljenih hidrata oko 14%, šecera od 2% do 10%, vode
5,8% i mineralnih materija od1,8%d 3%.
Velika nutriciona i dijetoterapeutska vrednost jezgre lešnika
omogućuje stalan porast potražnje i potrošnje od strane
konditorske industrije, koja je i najveći potrošač, tako da ona
danas postaje sve značajniji predmet međunarodne trgovine.
Manja količina plodova koristi se i za stonu potrošnju. Pored
ishrane plodovi nalaze široku primenu i u kozmetičkoj i farmaceutskoj
industriji.
Nizak sadržaj vode u jezgri, koja je zaštićena ljuskom,
omogućuje znatno bolje i duže čuvanje plodova od plodova
drugih voćnih vrsta.
Tolerantnost prema agroekološkim uslovima, rentabilna
proizvodnja i povoljna cena na tržištu uticali su da leska u
glavnim proizđačkim zemljama pređe iz ekstenzivne u intenzivnu
proizvodnju.
Vrednost oljuštenog lešnika (jezgra) na svetskoj berzi
iznosi 7,8 € kg, u poslednjih 10 godina cena je samo jednom
imala promenu i to 2005. godine, kada se cena sa 5,5 €
(najniža cena u proteklih 15 godina) za kilogram popela na
čak 11€ za kilogram; razlog je mraz koji je značajno umanjio
prinose. Svetska potražnja za lešnikom je u stalnom porastu
što ga čini deficitarnom robom. Evropska Unija nema
ograničavanja zasada pod leskom.
Srbija uvozi 95% ploda lešnika da bi podmirila sopstvene
potrebe. Ministarstvo poljoprivrede subvencioniše ovu
proizvodnju lešnika.
Najveći svetski proizvođači su: Turska, Italija, Španija, Grčka,
USA i dr. Italija je vodeći proizvođač lešnika u Evropi i njihov
način uzgoja su primer svim svetskim proizvođačima.
Životni vek leske je od 70-100 godina. Plod donosi od
50-70 godina. Leska počinje da rađa u 3 -4 godini. Period
pune rodnosti počinje sa 7-8 godina a period pune rodnosti
30-50 godina. U punom rodu jedno stablo daje od 8-12
kg. Od ploda oko 50% otpada na ljusku. Zavisno od uzgojnog
oblika, formranja krune, gustina sadnje, vremena
starosti i drugih agrotehnickih činilaca lešnik donosi rod
od 2,2 tone ploda, pa do 3,6 tona/ha.
U današnje vreme lešnik se više pominje kao medijum
onosno podloga za gajenje vrlo skupocenih gljiva tartufa
Tuber sp. S obzirom da se na korenu lešnika odvija simbiotski
proces sa gljivicama, odnosno mikoriza, to je iskorišćeno,
za inokulaciju mlade sadnice korena lešnika kako za letnji tartuf
ili crni, tako i za beli zimski tartuf koji je veoma skup i
na tržištu dostiže cenu i od 1000 eura za kilogram.
Kod nas se mogu pronaći sadnice lešnika inokulisani micelijom
tartufa po ceni od 30 eura za sadnicu.
Kod gajenja lešnika kojim se prizvodi tartuf treba imati u
vidu da se zapravo radi o dve različite tehnologije. Postoji
mnogo ograničenja u ovakoj proizvodnji, a i iskustva kako
kod nas tako i u okolnim zemljama su različita, i često se
prikrivaju. Nesumnjivo je da se crni, letnji tartuf može lakše
proizvesti, dok beli veoma teško ili samo slučajno, zato mu je
i cena visoka. Proizvodnja samog ploda lešnika je mala, nekoliko
kilograma, po stablu. Parcela pod zasadom leske se međuredno
ne sme obrađivati da se ne bi oštetio koren inokulisan
tartufom, koji je inače plitak. Sledeće je, da se ne sme intezivno
navodnjavati jer tartufi ne podnose višak vode u zoni
korenovog sistema. Takođe đubrenje mineralnim đubrivima
nije dozvoljeno ili je ograničeno. Sve ovo navodi da je proizvodnja
lešnika za konditorsku industriju potpuno različita od
gajenja tartufa na leski. U svakom slučaju, potrebno je dobro
se informisati o proizvodnji tartufa
na leski, s obzirom da
su ulaganja veoma
visoka.
 |
 |
AGROEKOLOŠKI USLOVI GAJENJA LEŠNIKA
Lešnik zahteva u toku godine kako dovoljno vode
u zemljištu, tako i relativne vlage u vazduhu. Vrlo je
značajno da su padavine pravilno raspoređene po mesecima.
Nedostatak vode se manifestuje višestruko nepovoljno:
plodovi otpadaju, nedovoljno se formira jezgro,
kvalitet plodova se smanjuje – krupnoća nije karakteristična,
a i jezgra su lošijeg kvaliteta. Ocenjuje se kao
potrebno 700-800 mm taloga, odnosno oko 70 mm
mesečno. U fazi intenzivnog porasta plodova i letorasta
najpotrebnija je voda – to su meseci: maj i jun.
Sve sorte su nejednako otporne na nedostatak vode.
Osetljivije su sorte na lakom, peskovitom zemljištu, kao i
na plitkim zemljištima. Smatra se da je za lešnik povoljna
lokacija sa hidrotermičkim koeficijentom od oko 1,25.
Lešnik je heliofit – to znači da su za njega pogodniji
osvetljeni položaji. Osvetljenost se reguliše i brojem stabala
po hektaru. Potvrdu da lešnik zahteva dosta svetlosti
nalazimo u njegovom gajenju oko Sredozemnog mora.
U fazi cvetanja vetrovi su vrlo štetni. Tihi vetrovi u
toku godine manje mu smetaju. Tuča – grad takode može
štetno da deluje.
Lešnik kao drvo može da uspeva svuda, ali su njegovi
zahtevi u pogledu klime strogo precizirani kada se gaji
radi proizvodnje plodova. To se vidi, pre svega, po tome
što su zemlje najveći proizvođači svih plodova sa klimatskim
uslovima u kojima nema mnogo niskih temperatura.
Sa povoljnim klimatskim uslovima za gajenje lešnika
isticu se: Turska, Španija, Italija, Kalifornija. Zemljišta
na kojima se lešnik gaji dosta su neplodna. To znači da
su klimatski činioci vrlo značajni i od njih zavisi njegovo
uspešno gajenje.
U poslednje vreme podižu se plantaže lešnika koje se
navodnjavaju, što se do sredine sedamdesetih godina
prošlog veka nije praktikovalo.Ovo je slučaj u područjima
gde nema dovoljno padavina i gde je zemljište oskudno u
vodi. Neophodno je da se omoguće 2-3 zalivanja u toku
vegetacije, a to daje visok prinos, posebno nekih sorti
lešnika koje se gaje u Ukrajini, Kaliforniji i nekim delovima
Bugarske.. Samo jedno zalivanje u Bugarskoj dalo je
prinos 10-15 kg/stablo.
Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvetljenost.
Pogrešno je uvreženo shvatanje da lešnik podnosi i uspeva
u senci. Reproduktivni organi su po periferiji krune što
potvrduje zahteve lešnika za osvetljenjem kako bi se oni
formirali.
ODNOS LEŠNIKA PREMA ZEMLJIŠTU
Zemljište je jedan od osnovnih činilaca za uspešnu
proizvodnju pa se moraju ispitati njegove fizičke i hemijske
osobine, Iako nije veliki probirač zemljišta za lesku
su najpogodnija rastresitita, propustljiva i plodna zemljišta.
Zemljišta sa visokim nivoom podzemne vode, kao i
ona na kojima se veoma dugo zadržava površinska voda
nisu pogodna za gajenje leske.
Prema reakciji zemljišta (pH vrednosti) lešnik je tolerantan,
jer dobro uspeva na zemljištu pri vrednosti pH od 5
do 8. Lešnik ne podnosi močvarna zemljišta. U nas su činjeni
pokušaji sa gajenjem lešnika koji nisu uspeli. Nije
bilo uspeha zbog toga što zemljište nije odgovaralo fizickim
osobinama. U divljem stanju lešnik se nalazi na
krečnom i silikatnom zemljištu.
Zemljište za lešnik mora biti takvo da omogućuje ravnomerno
razvijenje korenove mreže kako lateralno, tako
isto i po dubini. A to će omogućiti zemljišta sa dovoljno
hranljivih materija, vode i vazduha u toku cele godine.
Trebalo bi nastojati da se prilikom izbora zemljišta za
komercijalno gajenje lešnika izaberu ona koja traže najmanje
ulaganja za dovođenje u odgovarajuće uslove. Zemljište
za lešnik bi trebalo da sadrži: 15-20% gline; 20-30% sitnog
peska; 15-20% koloida; 30-50% krupnog peska.
Rebov predlaže: 5-20% gline i 50% peska – ističe se i značaj
humusa čak 10%, kao i 25% kreča, ali se ne pravi razlika po
sortama.
U Italiji sastav zemljišta izgleda: krupan pesak 35,3 –
51,2%; sitan pesak 22,7 – 29,5%; koloidi 14,1 – 23,4%; Glina
7,4 – 10,5%; Kreč manje od 1,3%; Humus 2,5 – 3,9%; pH
6,92 – 7,4; azot (N) 0,12 – 0,22%; fosfor (P2O5) 38 – 223
mg/kg; kalijum (K2O) 286 – 798 mg/kg.
Korać navodi da je za rast i razviće leske dovoljno
plodno zemljište koje sadrži preko 3% humusa, 250 - 300
ppm lako usvojivog kalijuma i 120 -140 ppm lako usvojivog
fosfora.
GRUPE SORTI LEŠNIKA
Uspešna proizvodnja leske zavisi od pravilnog izbora
sorti, mnogo više nego kod drugih voćnih vrsta, jer su
uglanom stranooplodne, a manji broj samooplodan. Praksa
je pokazala da svako proizvodno područje sa specifilnim
klimatskim i pedološkim karakteristikama mora imati
sopstveni sortiment.
Postoji više načina da se grupišu sorte lešnika. U primeni
je klasifikacija koja lešnik grupiše na: pitome, plemenike,
kulturne sorte i šumske forme.
Pitome sorte su postale pretežno od vrsti: Corylus avellana,
Corylus maxima i Corylus pontica. Način postanka,
tj. rodonačelnik sorta, kao kriterijum za grupisanje
sorti lešnika nije prikladan. Iz praktičnih razloga je usvojena
klasifikacija koja za razvrstavanje sorti uzima morfološke
karakteristike. Prema ovom kriterijumu se razlikuju
četiri grupe, i to:
Lambert-sorte.
Ova grupa sorti ime je dobila po omotaču
– njegovom izgledu i građi. Omotač u ovih sorti je
razrezan, duži je od ploda, po izgledu podseća na ''bradu''.
U ovu grupu spadaju privredno značajne sorte sa ranijim
vremenom sazrevanja plodova.
Celske sorte.
Značajna karakteristika u ovih sorti je takode
grada omotača. On je rasečen na dva dela i pri
osnovi srastao. U zrelih plodova omotač se povija i plodovi
lako ispadaju. Omotač u osnovi nema cilindrično zadebljanje
koje je karakteristično za lambert sorte. U ovoj su grupi sorte
s plodovima koji variraju od okruglastog do izduženog, u
pogledu veličine takode su moguća velika variranja.
Lambert-hibridi.
Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni
hibridi sorti iz ranije dve grupe (lambert i celske). Plodovi
su slični lambert-sortama, a po omotaču celskim sortama.
Plodovi lako ispadaju iz omotača. Jezgro ovih sorti
je dobrog kvaliteta pogodno za konzum i za industrijsku
preradu.
Celski hibridi.
Sorte ove grupe su nastale kao lamberthibridi
sa biološko-fiziološkim karakteristikama celskih
sorti. U ovih sorti je omotač iz dva mesta koja su u osnovi
srasla. Mnoge sorte ove grupe se ubrajaju u privredno
značajne sorte.
Šumske forme.
Razne forme šumskog lešnika, koji se ne
kultiviše, svrstane su u ovu grupu. Ovde nije reč o sortama,
jer se o njima ne radi, već o razniim formama i slično.
Zbog ogromnog broja varijanti, susrećemo i vrlo veliko
šarenilo plodova po krupnoći, obliku, izgledu omotača i
drugim svojstvima. Ove su forme prema svojim osobinama
bliske celskim sortama.
IZBOR SORTI LEŠNIKA
Za proizvodnju plodova lešnika mora se predvideti
odgovarajuci sortiment. Prilikom izbora sorti mora se
voditi računa o nizu činilaca. Potrebno je poznavanje
biološke prirode sorti i njihovo ponašanje prema uslovima
sredine. Veliki značaj ima i tržište, odnosno namena
proizvodnje. S tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima
prikladnim za različite namene: za stonu upotrebu, za industriju
(kremove) i kombinovanu namenu.
Napominjemo da je lešnik pomološki nedovoljno obrađen;
zbog toga se pojavljuju slučajevi da ista sorta ima u
jednom kraju zemlje jedno ime, a u drugom drugo, što
predstavlja poteškocću o kojoj bi trebalo voditi računa.
Nisu bez uticaja pri izboru sorti ni druge osobine: period
ranog stupanja na rod, obilno i redovno rađanje,
kvalitet plodova, oslobađanje iz omotača, otpornost
prema bolestima, štetočinama, suši i sl., homogamija, autofertilnost
ili interfertilnost. Faza cvetanja je značajno
obeležje (cenjenije su sorte koje su kasnocvetne).
I plodovi se više cene ako su ujednačeniji po obliku i
ispunjeni jezgrom. Za industriju čokolade, kremova i dr.
plodovi bi trebalo da budu sitniji do srednje krupni,
okrugli ili ovalnog oblika, tanke ljuske i s visokim randmanom
jezgra. Jezgro bi trebalo da je pravilno i da se
pokožica lako odvaja prilikom prženja. Plodovi za
potrošnju kao stono voće bi trebalo da su što krupniji,
atraktivnog izgleda i oblika.
Pri izboru sorti bi trebalo imati na umu da su najznačajnija
svojstva: rodnost, bujnost, oblik ploda, randman jezgra,
odvajanje omotača (kupule), veličina ploda i otpornost na
negativne temperature. Ocena krupnoće plodova prema
nameni je nejednaka, što se vidi iz tabele. Poentiranje
plodova nejednake krupnoće prema nameni.
Odličan kvalitet označava (5), vrlo dobar (4), dobar (3),
dovoljan (2) i ne zadovoljava (1).
 |
Tonda Gentlle delle Langhe
Italijanska sorta postala odabiranjem iz prirodne populacije
leske u oblasti Pijemonta, gde se najviše gaji.
Najbolje uspeva u predelima sličnim onim iz kojih vodi
poreklo, a to su blago zatalasana podbrda. Ne podnosi
vlažna i maglovita podneblja. Sazreva rano u drugoj
polovini avgusta. Žbun je srednje bujnosti. Sorta je
protandrična. Rese se otvaraju od sredine decembra do
sredine januara, ženski cvetovi tokom januara. Samobesplodna
je sorta i potrebni su oprašivači. Dobri su: Tonda
gentile Romana, Mortadella. Nocchione, Negret, Cosford.
Otporna je prema zimskim mrazevima. Vrlo rodna
sorta. Plod je srednje krupan (2,5 gr), loptastog do loptastospljoštenog
oblika. Plodovi lako ispadaju iz omotača,
imaju tanku ljusku dosta tvrdu. Randman je od 46
do 48%. Jezgro je sitno (1,2 gr) loptasto, boje slonove
kosti, čvrsta, aromatično, vrlo kvalitetno, pa je veoma
traženo u konditorskoj industriji. Ovo je privredno najznačajnija
sorta leske u našoj zemlji.
 |
Tonda Gentile Romana
Sorta italijanskog porekla. Najviše se gaji u srednjoj
Italiji. Sazreva srednje rano, u prvoj polovini septembra.
Žbun je srednje bujnosti. Cveta od sredine januara do
sredine februara i homogena je sorta. Samobesplodna je.
Dobri su: Tonda Gentile Langhe, Mortadella. Nocchione,
Tonda di Giffoni. Dobro se prilagodava različitim uslovima
sredine. Otporna je na pozne prolećne mrazeve. Plod
je srednje krupnoće (2,7 gr) okruglog oblika tamno braon
boje i lako ispada iz omotača.
Randman je ugla je od 44 do 46%. Jezgro je sitno (1,2
gr), okruglo, čvrsto kvalitetno i dobrih organoleptičkih
svojstava. Pogodan za konditorsku industriju. Spada u
grupu privredno značajnih sorti.
 |
Tonda di Giffoni
Sorta italijanskog porekla, postala
odabiranjem iz prirodne populacije
leske. Žbun je bujan. Protandrična je
homogena sorta. Samobesplodna je
pa su potrebni oprašivači. Dobro je
oprašuju Tonda gentile Romana,
Mortadella. Nocchione i Tonda Gentlle
delle Langhe. Plod je srednje krupnoće
(2,5 gr) okruglog oblika,
tamno braon boje. Randman jezgra je
45 do 47%. Jozgro je sitno (1,2 gr)
okruglasto, belo, prženjem se lako
odvaja od pokožice. Vrlo pogodna za
konditorsku industriju. U toplijim
krajevima veoma rodna sorta
 |
Rimski
Sorta italijanskog porekla. Sazreva
srednje kasno, sredinom septembra.
Žbun je srednje bujan. Stvara
mnogo izdanaka. Protogonična je i
autoinkopatabilna sorta. Cveta srednje
kasno. Cosfird dobro oprašuje
sortu Rimski, a ona je odličan oprašivač
za sortu Istarski dugi. Rimski je
relativno otporan prema mrazevima.
Rada dobro. Plod je krupan (3 gr).
kolašast. Plodovi ispadaju iz ovojnice.
Ljuska je svetlo smeda, dosta
debela, ali se lako odvaja od jezgra.
Randman jezgra je 44 do 45%. Jezgra
su sitna do srednje krupna
(1,35gr), slatka, ali nije aromatično.
Prženjem se odvaja od pokožice.
Rimski pripada grupi pratecćh sorti.
 |
Istarski dugi
Sorta postala odabiranjem iz
prirodne populacije leske sa područja
Istre. Sazreva srednje rano, u prvoj
polovini septembra. Žbun je srednje
bujan do bujan i razgranat. Protandrična
je i samobesplodna. Dobro je
oprašuje: Rimski, Halski džin i Ludolf.
Relativno je otporna prema
mrazevima.
Plod je srednje krupan do krupan
(2,8 gr), izduženog oblika. Omotač
(kapsula) je duži od ploda, pa plod
ispada iz njega i nije pogodan za
mehanizovanu berbu. Randman jezgra
je oko 43%. Sitno je oko 1,2 gr
žuckasto belo, aromatično ukusna.
Prženjem se veoma lako odvaja od
pokožice. Koristi se za stonu upotrebu
i u konditorskoj industriji. Propada
privredno značajnim sortama.
PRIPREMA ZEMLJIŠTA
Masa korena lešnika nalazi se na
dubini izmedu 10 i 40 cm. Na rasprostranjenost
korenove mreže značajan
uticaj imaju fizicke osobine zemljišta.
Na plodnom zemljištu lešnik ima
gustu i isprepletanu korenovu mrežu
koja zauzima veću površinu, a
osnovna masa korena se nalazi na 40
– 50 cm dubine (oko 80%). Pojedine
žile prelaze i dubinu od 70 cm. Lateralno
prostiranje je u odnosu obima
krune, samo manji deo korena prelazi
taj obim. Odmah uz deblo u
prvom metru nalazi se više žila nego
u drugom; sa udaljavanjem od debla
smanjuje se broj žila.
Zemljište za plantažu leske priprema
se na celoj površini i na dubini
do 60 cm, što zavisi od njegovih fizickih
osobina. Rigolovanje cele površine
može se izvesti na klasičan
način uz primenu teških traktora i
plugova rigolera. U novije vreme se
preporučuje priprema zemljišta podrivanjem
podrivačima. Najbolje su
se pokazali podrivači vibratori,
odnosno podrivači sa vibrirajućim
radnim telom. Ovakva priprema
zemljišta ima neke prednosti, jer
se zemljište ne prevrće, a rastresa se
na celoj željenoj dubini. Na ovaj način
se povećava zapremina zemljišta,
to doprinosi poboljšanju vodnog
i vazdušnog režima zemljišta, kao i
opšte poroznosti.
U nekim slučajevima zemljište se
mora pripremiti kopanjem jamica.
Za tu svrhu se mogu koristiti burgije
sa sopstvenim pogonom ili priključene
na traktor. Na strmom zemljištu
se moraju izgraditi terase.
Održavanje zemljišta
Održavanje zemljišta u zasadima
leske je obavezna agrotehnička
mera, da bi se sprečio razvoj korovskih
biljaka i da bi se ujedno poboljšala
aeracija i održala potrebna
vlažnost zemljišta. U područjima sa
dovoljnom količinom padavina obrađuje
se samo jedan uski pojas u redu
uz kombinaciju sa herbicidima, dok
se zemljište izmedu redova najčešće
održava u vidu ledine
U Španiji i Italiji uobičajeno je
kombinovanje herbicida i obrade zemljišta,
pošto se na taj način olakšava
inkorporacija organskih i mineralnih materija u zemljište.
U zasadima podignutim na strmim terenima zemljiste se
održava u vidu ledine da bi se na taj način sprečilo negativno
dejstvo erozije.
Održavanjem zemljišta bi trebalo da se postigne uništavanje
korova i održavanje najboljeg režima za vodu i vazduh.
Na taj način bi se postizalo i održavanje dobrih drugih osobina
zemljišta, a naročito njegove plodnosti. Svakako da bi trebalo
da način održavanja zemljišta bude u skladu i sa
drugim činiocima (podneblje, plodnost zemljišta, konfiguracija
terena, mehanizacija i sl.).
U borbi protiv korova se sve više koriste prikladni herbicidi.
Napominjemo da bi se za ovu delatnost trebalo
obratiti stručnjacima, a naročito u vezi sa količinom herbicida
kojom planirate da tretirate vašu plantažu.
Preporučuju se herbicidi za plantaže podignute na sopstvenom
korenu, gde se javlja veliki broj izdanaka. Primenom
herbicida uništava se i znatan broj izdanaka koji
suvišno iscrpljuju matično stablo. U plantaži gde se
obavlja mehanizovana berba ne preporučuje se držanje
zemljišta u stanju ledine, jer bi to otežalo sakupljanje
plodova. To znači da se zemljište u intenzivnoj proizvodnji
održava u vidu jalovog ugara.
U slučaju da je plantaža na siromašnom zemljištu i da
je potrebno bilans organskih materija izravnati gajenjem
biljaka za zelenišno dubrenje, tada se meduredni prostor
koristi za gajenje stočnog graška, grahorice, raži, inkarnatske
deteline ili koje druge biljke koja daje dovoljno
zelene mase. U jesen se najčešce seju: grašak, maljava
grahorica ili panonska grahorica u kombinaciji sa raži. U
proleće se masa zaore. U redu se zemljište prska herbicidima
radi uništavanja korova i izdanaka. Od herbicida
su dobri za uništavanje izdanaka: Praquat, (2 – 4 dihlorfenoksisirćetna
kiselina) i dr., Gramokson u količini od
4 kg/ha površine koju bi trebalo tretirati. Napominjemo
još jednom da bi se za ovaj posao trebalo konsultovati sa
ljudima koji su stručnjaci u oblasti zaštite bilja, a njih
možete naći u poljoprivrednoj stanici u vašem mestu.
U jesen se primenjuje duboka obrada uz prethodno rasturanje
odgovarajuće količine organskih i mineralnih
đubriva. Obrada zemljišta u jesen doprinosi poboljšanju
vodnog režima zemljišta, ubrzavanje mnogih procesa u
zemljištu, uništavanju korova, štetočina, podstiče rad
korisnih mikroorganizama. Napominjemo da je koren plitak
i da ga obradom ne treba povređivati. Održavanje
zemljišta bi trebalo prilagoditi svakom konkretnom slučaju.
Pre nego se sa berbom počne izvrši se ravnanje površine i
valjanje radi lakšeg sakupljanja plodova. Primenjuju se herbicidi
za suzbijanje korova u redovima.
Koliko je lešnik isplativa voćna sorta govori
podatak da sa hektara, ukolko je obavljena sva
potrebna nega, mogu da se uberu i dve tone ploda.
Međutim, od vremena sađenja pa do ovakve berbe
treba sačekati nekoliko godina. U drugoj i trećoj
godini rodnost je simbolična, a kasnije ona raste
progresivno, a da li će pun rod dostići u petoj,
sedmoj ili 10 godini zavisi od uzgajivača.
Đubrenje – mineralna ishrana mladih stabala lešnika
Mineralna ishrana mladih stabala bi trebalo da je u skladu
sa njihovom razvijenošću. Sa porastom stabla se povećavaju i
norme đubriva. Ukoliko je potrebno, u ovom periodu se vrše i
druge korekcije, kao korekcija pH vrednosti. Već je rečeno da
joj najbolje odgovaraju zemljišta sa pH od 5 do 7,5 i da pri pH
od 8 može doći do javljanja hloroze.
Medu najvažnije biogene elemente se ubrajaju: azot (N),
fosfor (P), kalijum (K), kalcijum (Ca), magnezijum (Mg) i bor
(B). Koren lešnika lakše usvaja elemente kada pH iznosi od 6,8
do 7,3. Ustanovljeno je da se na korenu razvija mikoriza koja
pridonosi opštem porastu i rodnosti lešnika, pa i njegovom
zdravstvenom stanju.
U jednom je ogledu utvrđeno da je na stablima sa mikorizom
lišće bilo zdravo, tamnozelene boje, a na stablima gde nije
bilo mikorize, lišće je bilo bledozeleno i sitno. Mikorizu podstiče
umereno vlažno zemljište sa dovoljno organskih i mineralnih
materija. Koren lešnika fiksira slobodan azot iz atmosfere
poput leguminoza.
Ishrana lešnika azotom u optimalnim količinama osigurava
porast i plodonošenje. Prema nekim autoroma, lešnik je srednje
obezbeđen azotom kada se u avgustu u listu nađe azota od
1,91% do 2,32%.Orijentaciono se preporučuje po stablu od 60
do 90 g, a sa povećanjem stabla, norma se povećava do 150 g.
Ishrana fosforom je takode značajna, ali su potrebne znatno
manje količine. Optimalni sadržaj fosfora u listu lešnika, kreće se
od 0,14% do 0,22%. Za mlada stabla se preporučuje đubrenje
superfosfatom od 11 do 22 kg po stablu. U Francuskoj prilikom
sadnje unose 200 kg/ha P2O5, a u Zakavkazju 300 g po stablu, i
kasnije godišnje oko 250 kg/ha - P2O5. Slično je i u SAD.
Kalijum je takođe veoma značajan u ishrani lešnika.
Nedostatak kalijuma se ispoljava po klasičnim njegovim simptomima,
čak može doći i do sušenja letorasta. Češći je nedostatak
kalijuma nego fosfora, ali ređi nego azota.
Optimalni sadržaj kalijumovih jona u listu lešnika je od
0,9% do 1,0%. U odnosu na orah i badem, znatno je manje kalijuma
u listu lešnika.
Kao i kod drugih voćaka, fosforna i kalijumova đubriva i
jedna trećina azotnih unose se u jesen i zaore, a preostali deo
azotnih đubriva se unosi u proleće.
Lešnik dobro reaguje na unesena đubriva. Trebalo bi normu
usaglasiti sa potrebama. Za ovu svrhu se koriste neke
iskustvene norme do onih na bazi sadržaja određenog hraniva
u zemljištu i pojedinim delovima – listu, plodu i slično.
Norma za ishranu azotom odreduje se prema koncetraciji
jona u listu, i to:
Manje od 1,8% dodaje se po stablu 1,3 do 1,8 kg
Od 1,8% do 2,2% dodaje se po stablu 0,9 do 1,3 kg
Od 2,2% do 2,5% dodaje se po stablu 0,6 do 0,9 kg
Više od 2,5% nije potrebno da se đubri.
Za kalijum se, po istom principu, preporučuju norme
K2O po stablu:
Manje od 0,5% trebalo bi dodati 3,6 do 4,5 kg
Od 0,5% do 0,8% trebalo bi dodati 2,7 do 3,5 kg
Od 0,8% do 1,0% trebalo bi dodati 1,8 do 2,7 kg
Više od 1,0% ne bi trebalo dodavati.
U SAD se preporučuje unošenje svake treće godine po
500 – 800 kg/ha kalijumovog đubriva, a u Francuskoj godišnje
350 – 400 kg/ha. Ukoliko je u zemljištu 150 mg/kg, zemlji
nije potrebno dodavanje kalijumovog đubriva.
Lešnik dobro reaguje na đubrenje stajnjakom i
osokom. Organska đubriva u kombinaciji sa mineralnim
daju dobre rezultate.Ne bi trebalo gubiti
iz vida da se dejstvo đubriva može umanjiti nedostatkom
vlage u zemljištu, što se često dešava, s
obzirom da se u takvim krajevima ova voćka gaji.
Đubrenje lešnika osnovnim hranivima bi trebalo po
prilici da je i kao kod jabučastih voćaka. Orijentacione
norme đubrenja za lešnik su: N – 80 kg/ha, P2O5 – 40
kg/ha i K2O – 160 kg/ha.
Agromeliorativno đubrenje
Zemljišta koja sadrže manje od 3% humusa, manje od
10 mg lako pristupačnog fosfora i manje od 10 mg lako
pristupačnog kalijuma moraju se đubriti organskim i mineralnim
đubrivima da bi se obezbedili optimalni uslovi za
razvoj mladih biljaka.
To agromeliorativno đubrenje obavlja se pred samu
pripremu zemljišta i izvodi u sklopu svih ostalih operacija
u neposrednoj pripremi zemljišta za sadnju leske.
Sigurno je da od plodnosti zemljišta zavisi i uspeh u
gajenju lešnika. On je vrlo zahvalan na sva dodatna ulaganja
oko poboljšanja kvaliteta zemljišta. Određivanje
količine organskih i mineralnih materija koje bi trebalo
zemljištu dodati vrši se prema zemljištu, odnosno prema
rezultatu analize zemljišta. Organske materije se nadoknađuju
dodavanjem stajnjaka, komposta, treseta, gajenjem
biljaka za zelenišno đubrenje i dr.
Unošenje mineralnih đubriva, odnosno pojedinih hraniva
zavisi od toga da li je zemljište siromašno njima ili nije.
Prema iskustvu američkih uzgajivača agromeliorativnim
đubrenjem u zemljište koje sadrži do 7,5 mg na 100 g
zemljišta K2O unosi se 330 do 450 kg K2O, ako zemljište
sadrži 7,5 do 15 mg na 100 g vazdušno suvog zemljišta, onda
se dodaje 325 – 330 kg K2O. U zemljišta sa preko 15 mg K2O
na 100 g nije potrebno unošenje kalijuma.
Navodnjavanje lešnika
Navodnjavanje predstavlja značajnu meru u poboljšanju
opšteg porasta i razvijenosti, a samim tim i povećanja
prinosa. Navodnjavanje se danas mnogo više primenjuje
nego ranije, jer se shvatilo koliki doprinos ono ima
u razvoju lešnika. Posebno je važno da se vodom interveniše
dok su stabla mlada, odmah po sađenju, da sadnice u
početku ne zakržljaju. Čim se oseti nedostatak vlage u
zemljištu, trebalo bi primeniti navodnjavanje. Najrentabilnije
je da se voćke zalivaju prve godine posle sadnje. U ostvarivanju
stabilnih prinosa voda je značajan činilac. Navodnjavanje
u sušnim uslovima je redovna mera od maja do
kraja avgusta. Prosečno se ravnomerno raspodeli na ove
mesece 950 do 1000 mm. Zbog lakšeg prikupljanja plodova
izbegava se navodnjavanje iz brazda.
U Italiji se vrši navodnjavanje u kritičnim mesecima
ili, ako je sušan period, svakih 30 dana. Zbog nedostatka
vode plodovi mogu da opadnu u velikom procentu – do
62%. U Francuskoj izvedu 3 – 4 zalivanja od aprila do
avgusta, sa po 70 mm, odnosno sa ukupno 210 – 280 mm.
Smatramo da bi trebalo intenzivirati navodnjavanje u
periodu porasta vegetativne mase i plodova, kao i u periodu
posle lignifikacije ljuske kada se jezgro formira, jer
su to kritični periodi za vodom.
PODIZANJE PLANTAŽA LEŠNIKA
Za podizanje plantaža lešnika preduzimaju se sve
organizacione tehničke mere kao i kod drugih voćaka, jer
od pravilnog podizanja zavisi i ekonomski efekat
proizvodnje. Kada je reč o ovoj kulturi smatramo da je
posebno značajna studija o ekološkim uslovima, naročito
o klimi. Trebalo bi usaglasiti činioce klime lokaliteta sa
biološkom prirodom sorte.
Tako se za lješnjak smatra da kraće može podneti hladnoću
u zimskom razdoblju -25 stepeni C, pa čak i do -30 stepeni C u kontinentalnom
području prednost imaju dobro zaštićeni
položaji blagog nagiba, gde zrak konstantno lagano struji.
Cvatnja lešnjika sledi kasnije pri temperaturi ispod 9 stepeni C,
dok je cvatnja ubrzana uz temperaturu iznad 9 stepeni C.
Najpovoljnije temperature u vreme oplodnje lješnjaka
kreću se iznad 22 stepena C. Znači, krajem maja i početkom juna.
Posle izvršenih priprema obavlja se sadnja. Poželjno
je, ukoliko to vremenski uslovi dozvoljavaju, da se sadnja
obavi ujesen jer je procenat prijema veći, biljke ranije u
prolece"krecu"i bolje se razviju u prvoj godini, a i izbegava
se obavezno zalivanje nakon sadnje.
U proleće se vrši prekraćivanje sadnica na 20 - 30 cm
visine.
 |
 |
 |
RASPORED SORTI LEŠNIKA U PLANTAŽI
Od sorti koje su izabrane planom za odgovarajuću plantažu, već prema odnosima oplodnje, moraju se sorte ukomponovati tako da se vodi računa o nekim praktičnim razlozima. Naime, uvek bi trebalo da je jedne sorte paran broj redova, naročito ako se kombinuju ili moraju da kombinuju sorte čiji plodovi sazrevaju ranije sa sortama čiji plodovi sazrevaju sasvim kasno .Prema istraživanjima mnogih autora, sorte lešnika su autosterilne, čak se nalaze i grupe sorti koje su inkopatibilne između sebe.
O drugim se momentima vodi računa već pri izboru sorti u fazi cvetanja (podudarnost) i si.
RASTOJANJE STABALA U PLANTAŽI
Već je istaknuto da se sorte lešnika razlikuju po bujnosti. Po ovoj osobini se grupišu u nekoliko grupa: kržljave (pije-montski, dugi španski); srednje bujne (barcelona, eugenija); bujne (negret, kosford); vrlo bujne (halski džin). Osim nasledne osnove, na bujnost utiče i bujnost podloge, kao i niz drugih činilaca: plodnost zemljišta, padavine, primena agrotehničkih i pomotehničkih mera, zaštita i dr.
Navedene činioce bi trebalo uzeti u obzir kada se određuje hranljivi prostor za stabla u plantaži. Pored toga i primena mehanizacije može da utiče na veličinu razmaka stabla lešnika u plantaži. Maksimalna mehanizacija u proizvodnji plodova lešnika uslovljena je i oblikom krune. Bolje se mehanizuju procesi proizvodnje u zasadima sa stablašicama i sa većim rastojanjem.
Razmak sadnje pri podizanju plantaže lešnika bi trebalo usaglasiti sa važnijim faktorima od kojih to zavisi.
To su: zemljište, bujnost sorti, osobine stabla (žbun ili stablašica), pa i konfiguracija zemljišta.
U stablašice se gaje na manjem rastojanju (prosečno 4 x 3 m) i to je najbolje da se sadnja obavi u kvadrat ukoliko je ravna površina. Na nagnutim površinama rastojanje je manje.
Pri gajenjeu u obliku grma praktikuje se grm gajen od jedne sadnice ili grm oblikovan od 2,3 pa i 4 sadnice posađene na manjem razmaku jedna od druge. Grmoliki uzgojni oblik karakterističan je za Tursku, gde ima puno jeftine radne snage za berbu plodova. Analizom roda pojedinog uzgojnog oblika, dobijeni su podaci da je rod ploda lešnika na stablu po jednom hektaru bio 3,6 tona, u odnosu na grmoliki uzgojni oblik, pri rodu od 2,2 tone/ha.
U novije se vreme sve više uvodi u proizvodnju nova tehnologija koja predviđa maksimalno moguće mehanizovanje svih pomotehničkih i agrotehničkih zahvata, uključujući i mehanizovanu berbu.
Optimalan sklop za uzgojni oblik "vaza" je 4,5 do 5m razmak između redova, a u redu razmak između stabala 3 m, odnosno 666 do 740 stabala/ha. Visina stabla je oko 80 cm. Gustoća sklopa zavisi, kako je rečeno, od bujnosti sorte, podloge, uzgojnom obliku i plodnosti zemljišta.
 |
 |
 |
 |
TEHNIKA SADNJE
Na prvi pogled izgleda da nema razlike u načinu sadnje sadnica lešnika i drugih voćaka. Međutim, postoje neke specifičnosti u odnosu na druge voćke. Pošto lešnik vrlo rano počinje da vegetira, on praktično ima kratak period mirovanja, a to znači daje neuporedivo bolje da se sadnja obavi u jesen, i to rano, nego u proleće. Nikako ne bi trebalo da se sadnice sade dublje nego što su bile u rastilu. Preduboko zasađena sadnica gotovo 2-3 godine ne raste, to znači da i kasnije prorodi od ostalih.
REZIDBA LESKE
U nizu operacija negovanja krune voćaka, koje imaju za cilj regulisanje i usklađivanje vegetativnog rasta i generativnog razvitka najveći značaj ima rezidba kojom se neposredno utiče na oblik i produktivnost. Ovom pomotehničkom merom se vrlo mnogo doprinosi početku rodnosti,visini prinosa, kvalitetu plodova, ujednačenoj i redovnoj rodnosti, vitalnosti i dugovečnosti voćaka. I pored izuzetnog znaćaja koji ima, rezidba nije svemoguća i nemože rešiti sve probleme, vec se mora kombinovati sa
drugim merama, ukoliko se želi pun uspeh u proizvodnii.
Osnivni principi rezidbe kod većine voćnih vrsta danas su
poznati, ali se isto ne bi moglo reći i za lesku. Mnogi
autori daju razne preporuke za rezidbu leske koje se
uglavnom baziraju na proredivanju žbunova u cilju
sprećavanja zasenjivanja i to ne svake već svake treće ili
četvrte godine.
Niski prinosi i neredovna rodnost laske uzrokovani su
u velikoj meri neredovnom i nepravilni izvedenom rezidbom.
Pravilna rezidba sorti leske ne može se ni zamisliti
bez detaljnog poznavanja osnovnih morfoloških svojstava
rodnih grančica. Utvrđeno je da postoji zona duž
grančica izmedu 15 i 40 cm na kojoj se sreće najveći broj
glomerula, pa treba težiti da se dobiju toliki prirast i a ne
duži jer će izazvati suprotne efekte. Dužina grančica od 5
do 10 cm je nepovoljna za formiranje glomerula pa treba nastojati
da se njihov broj svede na što manju meru. Takvi prirasti
se formiraju ukoliko se ne primenjuje rezidba.
Leska koja spontano raste formira izuzetno gust žbun.
Izdanci i izbojci koji se neprestano javljaju postaju duge grane
koje su gusto isprepletane. Prekobrojne grane imaju tendenciju
preteranog izduživanja bez diferencijacije cvetnih pupoljaka
i u donjem delu žbuna postaju smetnja za obradu zemljišta
i berbu plodova. Kod leske kao izrazitog heliofita treba
formirati oblik krune koji je najpriblizniji prirodnom obliku
uz usklađivanje rezidbe sa biološkim zakonitostima,
kako bi one došle do punog izražaja.
Rezidba je jedna od osnovnih pomotehnikčih mera
kojom se utiče na opšti razvoj i veličinu lisne površine,
odnosno reguliše formiranje i održavanje najprikladnijeg
oblika krune za što bolju osvetljenost formirane lisne
mase. Rezidbom se reguliše ukupna lisna površina i
usklađuje sa ostalim neophodnim uslovima za efikasnu
fotosintezu. Preteranom rezidbom smanjujemo ukupnu
lisnu površinu, a time i mogućnost za veće korištenje
sunčeve energije, dok ostavljanje veće lisne površine
dovodi do njenog lošeg funkcionisania i manjeg ukupnog
učinka fotosinteze. Kada je jednaka dužina rodnih grančica,
bolje osvetljene, donose 2 do 3 puta veći rod od onih
koje su zasenjene. U gustim neosvetljenim krunama
zasenjena lisna masa troši vise akumuliranih organskih
materija za održavanje osnovnih životnih procesa nego
što može da stvori. Regulisanjem povoljnog odnosa
izmedu korenovog sistema i nadzemnog dela leske usmerava
se sva aktivnost u proces reprodukcije. Rezidbom se
uskladuje broj potrošača vode i mineralnih materija sa
sposobnošću korenovog sistema da obezbedi iste.
Ograničavanjem broja novih prirasta, odnosno lisne mase
na neophodnu meru, svođenjem skeletnog drveta na
neophodni minimum i skraćivanjem puteva za razmenu
materija, mogu se uštedeti značajne količine energje i
usmeriti u izgradnju plodova, formiranje novih cvetnih
pupoljaka za sledeću godinu.
Polazeći od navedenih činjenica, da bi se obezbedila
redovna i obilna rodnost i dobar kvalitet plodova sorti leske,
neophodno je svake godine obnavljati rodno drvo uz odbacivanje
starog i izrodenog, jer bez rasta svake godine nema ni
rodnosti, a to se uglavnom postiže rezidbom.
Na osnovu naših ispitivanja uticaja rezidbe na vegetativni
i generativni potencijal sorti leske lstarski dugi, Rimski
i Tonda Gentile delle Langhe utvrđeno je da je prosečna
dužina rodnih grančica kod orezivanih zbunova preko
30 cm, a kod neorezivanih oko 8cm. Broj pupoljaka je
oko 3 puta veći kod rodnih grančica orezivanih žbunova,
kao i broj resa, što je vrlo značajno za produkciju polena.
U zavisnosti od sorte i masa ploda i jezgra je veca za 10 - 20%
kod orezivanih žbunova u odnosu na neorezivane.
Analogno masi ploda i prinos po hektaru je veći za 430-555kg
kod žbunova kod kojih je primenjena rezidba.
Analizom i drugih fizičkih i hemijskih parametara došlo
se do sličnih rezultata i zaključaka.
ZAŠTITA LEŠNIKA OD BOLESTI I ŠTETOČINA
Lešnik ne napada veliki broj bolesti i štetočina, pa su
za zaštitu dovoljna samo 3 – 4 tretiranja.
Bolesti lešnika
Trulež ploda lešnika (Sclerotinia coryle i Minilia frutcigenae).
Oboleli se plodovi lako raspoznaju, oboljevaju
sasvim mladi i plodovi pred berbu. Plodovi potamne, prekida
im se porast i sasušuju se. Teško ispadaju iz omotača.
Promena boje može doći na bilo kojem delu ploda.
Za suzbijanje se koriste fungicidi: Bakarni kreč, Kaptan,
Ortocide, Ronilan, Switsh i dr. Tretiranje se vrši
prema uputstvu proizvodača.
Pepelnica (Phyllactinia corylea). Pepelnica napada
pre svega list, koji menja boju, žuti, pa čak i opadne.
Češce se javlja u mediteranskom podneblju. Bolest je utoliko
štetnije što može izazvati defolijaciju.
Parazit prezimljuje u opalom lišću, dobro je da se pri
jačem napadu lišće sakuplja i spaljuje. Suzbija se jednim
od sledećih fungicida: Kosan, Kumulan, Akricid, Karatan
ili Afugan, Saprol i dr. Od drugih bolesti značajnija je
rupičavost lišća (Gloesporium coruli).
Od bakterioza opisan je kao čest i opasan prouzrokovač
bakterijske paleži Xanthomonas campestris corylina.
Virusna oboljenja u lešniku nisu dovoljno proučena.
Pominje se virus mozaika jabuke na leski, zatim linijski
mozaik leske i virozno uginuće leske. Kao i kod svih
voćnih vrsta, zdrav sadni materijal je glavna predostrožnost
za virusna oboljenja.
Štetočine lešnika
Crvljivost (Balaninus-Curculio-nucum) Vrlo česta
štetočina lešnika. U stvari, to je pipa crne boje. Masovno
se javlja u maju mesecu. Ženka u plod polaže jaje iz koga
se izlegne gusenica – crv bele boje. Vrlo često dolazi do
opadanja plodova usled zaraze. Larva izgrize tvrdu ljusku
i učauri se u zemlji, gde prezimi. U proleće izlazi imago,
hrani se lišcem do polaganja jaja. Ovo je opasna štetocina i
zato bi trebalo početi sa borbom protiv nje čim se primeti.
Značajno je da se prati pojava i razvitak insekata.
Suzbijanje se vrši jednim od sledećih preparata:
Ultracid, Lebaycid, Zolone, Gusation i dr. Naša preporuka,
kao i zasve ostale štetočine je preparat Ripkord.
 |
Grinja (Phztoptus Avellanae). Ovo je štetočina koja
napada pupoljke, pa izaziva deformacije. Oštećenje je
vrlo karakteristično sa sitnim listićima kao rozeta. Napada
obe vrste cvetova, pa je tako direktno ugrožena rodnost.
Rese imaju mnogo manje polena, a ženski cvetovi se
ne oploduju. Prezimljuje u pupoljku i u proleće se seli na
mlade pupoljke, a stariji se sasuše.
Suzbijanje je efikasno tretiranjem u momentu napuštanja
pupoljaka gde je prezimila, a to je u proleće. Preparate
koristiti prema uputstvu proizvodača.
Crveni pauk. Javlja se na naličju lista. Pri većem
napadu može dovesti do defolijacije. Suzbija se u toku
vegetacije i preko zime, jer prezimljuje u obliku jaja. Za
zimsko suzbijanje se koriste uljni preparati, a u toku vegetacije
možete koristiti Plictran ili Neoron.
Lisne vaši. Najčešće se javlja Myzocallis coryli. Lisne
vaši nisu naročito štetne. One se suzbijaju dimekronom ili
nekim drugim insekticidom. Suzbijanjem navedenih štetočina,
suzbijaju se i neke druge koje se u plantaži javljaju.
Zaštita lešnika se sastoji iz sledećih tretiranja: jedno
zimsko prskanja, zatim prvo prolećno – neposredno pre
cvetanja, drugo prolećno – posle cvetanja, treće – oko
dve nedelje posle drugog i naredna tretiranja prema potrebi.
Tretiranja se obavljaju jednim od navedenih preparata
i u količinama koje su naznačene od strane proizvodača ili
nekog stručnog lica.
Napominjemo da su štete od ptica velike (kukavica,
vrane, patke), kao i od glodara, miševa. Posebno su
velike štete koje nanose veverice. U jednom gnezdu veverice
je pronadeno 129 kg lešnika. U fazi sazrevanja plodova,
trebalo bi obratiti pažnju da se plodovi sačuvaju od
ovih štetočina.
HAZELNUT - LESKA d.o.o. Beograd - 064/640-2693