MASTITIS KOD KRAVA
Mikroorganizmi koji izazivaju mastitis
Mikroorganizmi su izazivaci mastitisa. Preko 100 razlicitih patogenih agenasa
se pojavljuju kao moguci izazivaci infekcije mlecnih žlezda kod mlecnih krava.
Najcešci izazivac su bakterije.
Izvori bakterija mastitisa

Ruke muzara

Vime drugih krava preko mlecne jedinice

Samo kravino telo, ukljucujuci kožu vimena, dlake, nosno i vaginalno izlucivanje

Sredina: dubre, prostirka, tlo i voda

Zaražena oprema: špric, cevcica, kupice za pranje, pa cak i antibiotski preparat

Muve, eventualni prenosioci patogenih bakterija, kao i telici koji doje
KLASIFIKACIJA MIKROORGANIZAMA
Patogeni agensi mastitisa su klasifikovani ili kao zarazni mikroorganizmi ili
mikroorganizmi iz okruženja, u zavisnosti od izvora i nacina prenosa.
ZARAZNI MIKROORGANIZMI
Streptococcus agalactiae Streptococcus agalactiae iskljucivo živi u
vimenu zaraženih krava. Toliko je zarazan da jedna jedina kupljena krava može
brzo da inficira polovinu stada.
Slucajevi mastitisa retko prevazilaze subklinicku ili blagu klinicku fazu, ali
cesto dugo traju izazivajuci oštecenja tkiva za proizvodnju mleka. Broj celija
kod krava zaraženih Streptococcus agalactiae je cesto konzistentno visok.
Streptococcus agalactiae može znacajno da poveca broj bakterija u mleku.
Streptococcus agalactiae je jedina bakterija koja se antibioticima lako
iskorenjuje.
To je jedini patogeni agens protiv koga su antibiotici prilicno efikasni tokom
laktacije (efikasnost: 80-90%) i tokom zasušenja. Stepen izlecenja je manji kod
kasno ustanovljene bolesti. Dakle, Streptococcus agalactiae može, i treba da
bude potpuno iskorenjen sa farme. U vecini regiona se manje javlja nego pre.
Staphylococcus aureus Ova bakterija je uobicajeni izazivac infekcija
vimena u svim delovima sveta; prema razlicitim istraživanjima, odgovorna je za
neke nivoe infekcija kod 50–95% stada. Mastitis izazvan Staphylococcus aureus
izaziva oštecenje tkiva i smanjuje proizvodnju mleka; zaraženi kvadranti
proizvode i do 50% manje mleka. Zbog pomenutih razloga, Staphylococcus aureus
izaziva najveci ekonomski gubitak u mnogim regionima.
Zaražene mlecne žlezde su najvažniji rezervoar. U nekim stadima, mnoge junice
su zaražene vec pri svom prvom teljenju. Staphylococcus aureus živi na drugim
delovima tela: zadnje crevo, reproduktivni sistem, usta, njuška i, posebno koža
sise; može da preživi na rukama muzara izmedu dva muženja. Staphylococcus
aureus se brzo razmnožava na koži, posebno naprsloj koži sise, i lako se vezuje
za sluz u kanalu sise ili rezervoara.
Zarazni mikroorganizmi žive u zaraženom, kravljem vimenu i mogu da se prenose sa
jedne krave na drugu.
Pošto period inkubacije može biti dug, mnoge krave se inficiraju Staphylococcus
aureus bez pokazivanja bilo kakvih znakova. Infekcije su cesto okarakterisane
niskim brojem somatskih celija (< 200,000), narocito na pocetku laktacije
ili infekcije. Ukoliko infekcija istraje, broj celija se cesto povecava ili
varira izmedu 200.000 i 800.000. Infekcija se cesto razvija u hronicni
subklinicki mastitis, moguce sa ponovljenim blagim ili umerenim napadom.
Infekcija najcešce dovodi do obrazovanja malih gnojnih cireva i, eventualno,
formiranje ožiljnog tkiva. Ovi gnojni cirevi štite bakterije od kravine
prirodne imunološke odbrane, ali i od dejstva antibiotika. Broj bakterija i
leukocita u mleku se smanjuje za neko vreme. Mlecna kultura uzeta iz zaraženog
kvadranta u tom trenutku možda nece pokazati prisustvo Staphylococcus aureus.
Gnojni cir može da se otvori nekoliko nedelja ili meseci kasnije, i da izazove
ponovno pojavljivanje bakterija, povecanog broja celija i klinickih znakova.
Vremenom, gnojni cir raste razvijajuci se u izrasline koje mogu da se opipaju u
pomuženom ili suvom kvadrantu. Proizvodnja mleka je mala kao i šanse izlecenja
zaraze; u ovom slucaju je preporucljivo uništavanje krava.
Staphylococcus aureus može da oslobodi toksine u mleku, izazivace bolesti kojom
se konzumenti zaraze preko hrane. U retkim slucajevima, ovi toksini su
odgovorni za gangrenozni mastitis – kvadrant postaje primetno naduven, i tokom
sati i dana, pracen je hladnim i plavim ili crnim površinama koje nastaju usled
loše cirkulacije.
***Staphylococcus Aureus cesto izaziva hronicne infekcije, a stare infekcije je
skoro nemoguce izleciti.***
Pri laboratorijskom testiranju, antibiotici su obicno efikasni u borbi protiv
Staphylococcus aureus, iako neke vrste mogu da budu otporne.
Ipak, razliciti faktori, ukljucujuci obrazovanje gnojnih cireva, otežavaju
antibioticima da dopru do bakterija, tako da je efekat lecenja tokom laktacije
nizak (30–50%). Šanse za uspešno lecenje antibioticima su bolje na samom
pocetku infekcije ili kod zasušenja nakon prve infekcije. Kasnije, šanse za
izlecenje su minimalne.
Staphylococcus aureus je teško iskoreniti, ali kontrolne mere kao što su
dezinfekcija vimena, suva terapija krave, obradivanje sumnjivih krava i
uništenje ili segregacija mogu da smanje nivo infekcije za manje od 5% kod
krava i manje od 2% kod kvadranata.
Mycoplasma.
Mycoplasma se rede javlja nego ostali zarazni patogeni agensi, i ona se ne
otkriva rutinskim mikrobiološkim kulturama. Godinama se smatrala problemom samo
velikih stada koja brzo rastu u Kaliforniji. Poslednjih godina, veterinari su
svesniji ovog problema, pa se i mycoplasma cešce otkriva, pri cemu se pokazalo
da je ucestalija nego što se prethodno mislilo.
Specijalni test otkrivanja mycoplasme je indikovan u slucaju da se na nju
posumnja. Na mycoplasmu treba posumnjati kada se proizvodnja mleka znacajno
smanjuje; kada redovna kultura iz krava sa klinickim mastitisom pokazuje da
nema bakterija; kada je zaraženo više od jednog kvadranta iste krave i kada
postoji istorija bolesti disajnih organa, posebno ako životinja ne reaguje na
antibiotike. Ako se mycoplasma otkrije u rezervoaru, laboratorija treba da
proveri da li je to tip koji izaziva mastitis. Mycoplasma bovis je vrsta koja
se najcešce javlja zajedno sa mastitisom. Najzaraženije krave ce jednog dana
postati klinicki slucajevi i pocetak ce biti nagao. Izluceno mleko ce imati
nekoliko ugrušaka, a izgled može takode da varira – od vodnjikave do guste i
žuckastobraon boje sa gustim, pahuljicastim ili peskovitim sastavom. Krava
funkcioniše nomalno, vime koje je oteklo i crveno još nije uvek bitno, ali
gubici u proizvodnji mleka mogu da budu veoma visoki. Mycoplasma se ne javlja
tako cesto, ali može da izazove znatne probleme.
Mycoplasma, takode, može da izazove razlicite infekcije – bolesti disajnih
organa, artritis i infekcije ušiju. Ova infekcija je veoma zarazna tokom
muženja, a takode i u sanitetskom oboru. Nepasterizovano mleko dobijeno od
zaražene krave može da izazove razlicite tipove infekcije kod teleta koje doji.
Infekcije mycoplasmom ne reaguju na terapiju antibioticima. Ako se mycoplasma
pronade u velikom rezervoaru, svaka krava se obavezno testira, a krave koje su
zaražene vrstom koja izaziva mastitis trebalo bi da se smatraju zaraženim do
kraja svog života. Ove krave su ponekad izdvojene i poslednje se muzu, ali da
bi se iskorenila mycoplasma, ipak se preporucuje njihovo uništavanje.
Corynebacterium bovis.
Corynebacterium bovis može da bude izolovan sa mnogih delova krave a koci kanal
sise. Veoma je zarazan, ali infekcije su blage sa minimalnim uticajem na SCC
velikog rezervoara i klinicki mastitis. U nedostatku efikasnog vlaženja sise,
više od 50% svih kvadranata može da bude zaraženo u nekim stadima; znacajan
broj infekcija izazvanih Corynebacterium bovis može da bude znak upozorenja za
neuspešnu dezinfekciju. Preventivne mere, kao što je suva terapija krave i
efikasno vlaženje sise, su obicno dovoljne kontrolne mere.
*** Infekcije Corynebacterium bovis su ucestale, ali su posledice neznatne.
MIKROORGANIZMI IZ OKRUŽENJA
Coliformi (E. Coli, Klebsiella, Enterobacter). Coliformi nastaju iz crevnog
sistema životinja. Mogu se naci u dubretu i u zaraznoj prostirki (posebno
strugotine), zemlji i vodi.
Blagi do umereni slucajevi mastitisa izazvanog Coliformima se obicno lece sami
od sebe, ali mnogo cešce nego kod drugih bakterija, Coliformi izazivaju
ozbiljne klinicke slucajeve.
Obicno se javljaju subklinicke infekcije, koje kratko traju. Vecina infekcija
se javlja pre teljenja ili u ranoj laktaciji. Ukoliko infekcije rezultiraju
klinickim mastitisom, duže vreme simptomi su blagi ili umereni, ali slucaj može
da bude ozbiljan cešce nego sa drugim bakterijama. Mleko postaje vodnjikavo i
dobija žuckastu boju. Nekoliko ovih bakterija stvara endotoksine koji mogu brzo
da dovedu do zapaljenja vimena pracenog groznicom i ostalim sistemskim znacima.
Iako infekcije Coliformima mogu da rezultiraju gubitkom kvadranta i smrcu za
samo 6–8 sati nakon pocetka klinickih simptoma, u vecini slucajeva krava ce se
oporaviti u roku od 24–48 sati, a normalna proizvodnja mleka ce se nastaviti. U
nekim slucajevima, infekcije Coliformima su postale hronicne sa periodicnim,
klinickim napadima.
Mikroorganizmi iz okruženja se prenose na vime.
Duže vreme, bakterije su brojno znacajno opadale, ili su cak i nestale kada se
upala pojavila. Uzorak mleka uzet isuviše kasno ne mora da pokaže rast
patogenih kultura. Pošto ovi endotoksini nisu bakterije, antibiotici su obicno
neefikasni. Vakcinacija, iako ne smanjuje broj infekcija, može da pomogne u
smanjenju jacine i trajanja mastitisa izazvanog Coliformima .
Visok nivo Coliforma u velikom rezervoaru nije posledica mastitisa izazvanog
Coliformima. To je obicno posledica zagadenja mleka dubretom zbog loše higijene
tokom muže.
Streptokoke iz okruženja. Ova grupa patogenih agenasa (takode se naziva
i „Strep. non-ag“), ukljucuje sve Streptokoke (Strep. uberis, Strep.
dysgalactiae i Strep. Bovis) osim zaraznih Streptococcus agalactiae.
Streptokoke iz okruženja mogu se pronaci, izmedu ostalog, u slami (posebno
usitnjenoj slami), i na telima životinja (ozlede kože, dlake, usne, vagina
itd.).
One izazivaju subklinicke i klinicke infekcije, koje su obicno manje ozbiljne
nego mastitis izazvan Coliformima. Mastitis izazvan Streptokokama iz okruženja
je ucestaliji na pocetku laktacije i cesto je izazvan infekcijom tokom
prethodnog sušnog perioda. Rizik zaraženog kvadranta koji postaje klinicki
slucaj smanjuje se fazom laktacije. Infekcije imaju tendenciju da traju manje
od jednog meseca, ali neke postaju hronicne.
Streptococcus uberis se najcešce javlja od svih Streptokoka iz okruženja.
Streptococcus dysgalactiae je poznat po tome da se ponaša kao zarazni patogeni
agens u nekim stadima i subklinicki slucajevi mogu da budu ucestaliji nego
klinicki. Streptokoke iz okruženja su ponekad odgovorne za veliki broj
bakterija u velikom rezervoaru.
Sa Streptokokama iz okruženja, blagi do umereni slucajevi mastitisa mogu biti
ucestali u ranoj laktaciji i cesto se preporucuje terapija antibioticima.
U vecini slucajeva, klinicki znaci ce spontano nestati, ali ne i bakterije.
Iako nije dokazana rentabilnost, obicno se za lecenje klinickih slucajeva
izazvanih Streptokokama iz okruženja preporucuju antibiotici. Terapija
antibioticima poboljšava klinicko lecenje i cak bakteriološko lecenje, posebno
ako je mastitis otkriven na vreme i ako se terapija sprovodi ranije. Suva
terapija krava antibioticima je obicno efikasna u lecenju postojecih infekcija
i kao prevencija za pojavljivanje novih tokom ranog zasušivanja.
Coagulase–negativne stafilokoke.
Staphilococcus vrste ili sp. takode se nazivaju i Coagulase – negativne
Stafilokoke (CSN) ukljucuju vrste Staphilococcus drugacije nego Staph. Aureus.
Ove bakterije se smatraju „oportunistima flore kože“; one normalno žive na koži
sise i cesto se nalaze unutar kanala sise. Mikroorganizmi nadeni u uzorcima
mleka mogu da nastanu sa površine sise, iz unutrašnjosti kanala sise ili iz
zaraženog vimena. Ove bakterije mogu da budu osnovni uzrok infekcije na mlecnim
farmama koje imaju uspešno primenjene kontrolne mere protiv najveceg broja
patogenih agenasa.
Coagulase – negativne stafilokoke su najcešci stanovnici kanala sise, i njihovo
prisustvo u uzorku mleka može ali ne mora biti indikator infekcije mlecnih
žlezda.
Infekcije preovladuju kod junica koje se tele ili, u sledecoj laktaciji, odmah
nakon teljenja (izazvane infekcijom tokom perioda zasušenja). Mogu da nastanu
oba mastitisa – i klinicki i subklinicki. Infekcije Coagulase – negativnim
stafilokokama cesto opadaju na sredini laktacije i povecavaju se ponovo tokom
perioda kada krava dobija suvu terapiju. Iako je spontana eliminacija infekcija
CNSom prisutnim tokom teljenja veoma visoka tokom prvog meseca infekcije,
trajanje infekcija može da premaši 200 dana. Infekcije ne izgledaju kao da su
pod uticajem godišnjeg doba.
Dok broj celija zaražene krave može da varira, tipican opseg je izmedu
250.000–400,00. Dok efekti infekcija Coagulase – negativnim stafilokokama nisu
jasno utvrdeni na dobijanje mleka, pojedini izveštaji pokazuju znatan gubitak
proizvodnje. Terapija antibioticima, tokom laktacije se obicno ne preporucuje.
Post vlaženje sisa koje se muzu i suva terapija krave su najefikasnije metode
za kontrolu ovih patogenih agenasa.
NEOBICNI PATOGENI AGENSI VIMENA IZ OKRUŽENJA
Ovo su još neki mikroorganizmi (bakterije, kvasac i alge) koje mogu s vremena
na vreme da izazovu mastitis. Protiv ovih vrsta infekcija, terapija
antibioticima je obicno bez efekata.
Arcanobacterium pyogenes
Ranije se nazivao Actinomyces pyogenes ili Corynobacterium pyogenes. Ovaj
mikroorganizam cesto izaziva težak klinicki mastitis, kog karakteriše gusta,
gnojna izlucevina i mleko lošeg mirisa. Ova bolest se najcešce javlja kod
zasušenih krava ili junica, pre ili za vreme teljenja, a povremeno i kod
životinja koje luce mleko kao posledica povrede vimena.
Izvori infekcije ukljucuju lekove za zaražene mlecne žlezde, zaraženo crevo za
vodu, infekciju rane, infekciju vimena, gnojne cireve i genitalni trakt. Muve
takode mogu da je prenose. U vlažnoj klimi kakva vlada u Velikoj Britaniji ili
severnoj Evropi, bolest se cesto javlja kod zasušenih krava i krava koje se
cuvaju na pašnjaku; cesto je poznat kao letnji mastitis.
Rezultat bolesti je cesto gubitak zaraženog kvadranta ili uništenje životinje.
Prototheca
Prototheca je jednocelijska alga koja živi u zemlji ili u oblastima sa
dubretom. Prostirka od hranljivih materijala je takode smatrana izvorom zaraze
prototheca. One se obicno ponašaju kao patogeni agensi mastitisa, ali takode
mogu da se rašire medu kravama tokom muže. Kod zaraženih stada obicno se
povecava broj bakterija. Infekcije mogu biti subklinicke ili klinicke, cesto i
hronicne. Spontano lecenje nije cesto, a antibiotici nisu efikasni. Uništavanje
obolele životinje se preporucuje kao prevencija od zaražavanja i prenosa na
ostale krave.
Pseudomonas
Pseudomonas se cesto nalazi u zaraženoj vodi; kulture mikroorganizama su
izolovane iz starog, gumenog creva ili creva za puštanje mlaza u prostoriji za
mužu. Ovaj mikroorganizam može da izazove jak mastitis, ali je mnogo tipicniji
za hronicni mastitis. Obicno se preporucuje uništavanje.
Serratia
Serratia su najcešce stanovnici zemlje i vode, a mogu da prežive i u izvesnoj
tecnosti za sise. Ovakve infekcije imaju tendenciju da budu subklinicke i
hronicne, a klinicki znaci su obicno blagi. Vecina infekcija se javlja tokom
suvog perioda, a izbijanja ove infekcije se dovode u vezu sa nepovoljnim
higijenskim uslovima za vodu, ili sa zaraženom vodom i prostirkom.
Yeast i Nocardia
Yeast se može naci u silaži, a Nocardia u zemljištu. Oba mogu da prežive u
antibiotskim preparatima. Zbog toga se kod lecenja mastitisa moraju koristiti
špricevi za jednokratnu upotrebu. Lecenje mlecnih žlezda, sprovedeno lošom
higijenom i korišcenjem zaraženih cevcica može da prouzrokuje dalje razvijanje
infekcije ovim mikroorganizmima.
UCESTALOST I EFEKTI RAZLICITIH PATOGENIH AGENASA VIMENA
Sledeca tabela pokazuje ucestalost infekcija za razlicite patogene agense. Za
svaki patogeni agens, ona takode daje srednju vrednost SCC za mesec kada je
mastitis otkriven, proizvodnju mleka za laktaciju i procenjen finansijski
gubitak izazvan manjom proizvodnjom mleka. Ovo je studija od 105.000 krava u
državi Njujork i Pensilvanija od 1991. do 1995. godine.
OZBILJNI I NEZNATNI PATOGENI AGENSI
Termini ozbiljni patogeni agesni tradicionalno opisuju sve mikroorganizme cije
infekcije dovode do ozbiljnog ekonomskog gubitka. Neznatni patogeni agensi su
termini koji se koristi za opisivanje infekcije koje nemaju za posledicu
ozbiljan ekonomski gubitak. Corynebacterium bovis i Coagulase – negativne
stafilokoke su tokom istorije oznacene kao neznatni patogeni agensi.
GRAM-POZITIVNI I GRAM-NEGATIVNI PATOGENI AGENSI
Još jedan od nacina da razlikujete patogene agense vimena je prema reagovanju
na gram-bojenje tokom izdvajanja kultura iz mleka u laboratoriji.
Gram-pozitivni mikroorganizmi boje plavo/purpurno, dok gram-negativni boje
žuto.
Gram-pozitivni patogeni agensi ukljucuju stafilokoke i streptokoke i protiv
ovih patogenih agenasa indikovana je terapija antibioticima.
Gram-negativni patogeni agensi ukljucuju vrste Coliforms, Enterococci,
Pseudomonas, Proteus i Serratia; terapija antibioticima se obicno ne
preporucuje osim za teške slucajeve.
PRIRODNA ODBRANA KRAVE
Prevencija od mastitisa se postiže smanjenjem izlaganja završetaka sisa
patogenim agensima i povecanjem otpornosti krava na infekcije mlecnih žlezda.
Na srecu, krava ima nekoliko efektivnih sredstava za borbu protiv invazije
patogenih mikroorganizama u vimenu. Efektivnost ovih odbrambenih mehanizama
zavisi od opšteg zdravlja krave i od drugih faktora – stres, smeštaj i ishrana.
PRVA LINIJA ODBRANE
Kanal sise
Kanal sise je tamo gde istice mleko, ali takode i mesto gde bakterije ulaze. On
je dug 8 do 15 mm i kada je otvoren širok je 0,5 do 2 mm.
Kraci i širi kanali sise su veci rizik za infekcije mlecnih žlezda.

Integritet kanala sise je neophodan da bi se smanjile nove infekcije.
Unutrašnjost kanala sise je obložena naslagama keratina, supstancom slicnom
vosku, koju proizvode celije koje oblažu kanal sise. Keratin pomaže kanalu sise
da se zatvori, kao što se dva parceta hleba namazana buterom lepe jedno za
drugo. Ove naslage keratina takode imaju sposobnost da ulove ili apsorbuju
bakterije, što sprecava njihov ulazak u žlezde rezervoara. Izvestan broj celija
keratina i ulovljene bakterije se uklanjaju tokom svake muže, osiguravajuci
time da se broj bakterija u kanalu sise održava na niskom nivou.
U toku zasušivanja, keratin se akumulira i stvara hermeticki cep u kanalu sise
u roku od nekoliko dana do nekoliko nedelja. Ove zapušene sise su mnogo
otpornije na infekciju, što znaci da što su pre zacepljene, manji je rizik od
infekcije.
Ubacivanje bilo kakve cevcice u kanal sise grebe keratin i potrebni su dani cak
i nedelje da se ponovo obloži, što povecava rizik od infekcije.
Sphincter. Sphincter je mišic koji okružuje kanal sise i koji ga zatvara
izmedu muženja, da bi se sprecilo isticanje mleka i prodiranje bakterija.
Ukoliko je sphincter slab, muža može da ide brzo, ali sisa se nece zatvoriti
tako cvrsto nakon muženja i stoga ce biti osetljivija na prodor bakterija. Osim
toga, slab sphincter omogucava da mleko otice izmedu muženja, što je još jedan
rizican faktor za mastitis. Ukoliko završetak sise postane oštecen na bilo koji
nacin, ovi osetljivi mehanizmi za zatvaranje ce postati ugroženi, povecavajuci
rizik od infekcije mlecnih žlezda.
DRUGA LINIJA ODBRANE
Leukociti
Ukoliko bakterije dospeju u alveole, srecu se sa drugim složenim mehanizmom
odbrane. Leukociti su bela krvna zrnca koja cirkulišu u krvotoku. Ukoliko se
infekcija otkrije u kvadrantu, veliki broj leukocita prolazi iz krvi u alveole
da okruži mikroorganizme koji napadaju; mehanizam se naziva phagocytosis.
Kada se javi infekcija, bilioni leukocita dolaze da okruže bakterije.
Leukociti obrazuju vecinu somatskih celija, dakle broj somatskih celija ili SCC
se univerzalno koristi da otkrije povecanje leukocita izazvano infekcijom
mlecnih žlezda. Sa nekim bakterijama, kao što su coliforms, leukociti, a time i
SCC mogu da se povecaju na milion/milijardu tokom nekoliko sati, dok sa drugim
patogenim agensima kao što su Staph. Aureus, SCC može da se povecava postepeno
nedeljama i mesecima prateci infekciju.
Nažalost, leukociti u mleku ce takode okružiti masne kapi i kasein. Oni ce
otpustiti supstance da bi privukle još leukocita i olakšati njihov prolaz iz
krvi u mleko. Ovaj proces ce uništiti celije za proizvodnju mleka, privuci
ostale krvne komponente u mleko, a obrnuto – neki sastojci mleka kao što je
laktoza preci ce u krv. Sve ove posledice smanjuju proizvodnju mleka i njegov
kvalitet.

Rekao sam ti da ce vakcinacija poboljšati njen odbrambeni mehanizam!“
OSTALI ODBRAMBENI MEHANIZMI
Antitela su drugi sastojci imunog sistema. Osnovna uloga antitela je da oznace
ili identifikuju bakteriju tako da ih leukociti za okruživanje mogu prepoznati.
Antitela, takode, pomažu da se spreci prijanjanje bakterija na tkivo vimena i
mogu da neutralizuju toksine koje bakterije proizvode. Koncentracija antitela
je veca u kolostrumu i u mleku inficiranog kvadranta; vakcinacija može da
poveca njihov broj, poboljšavajuci imuni sistem krave.
Laktoferin može da koci rast ovih bakterija, zahtevajuci gvožde za normalni
rast i metabolizam. Nalazi se u niskoj koncentraciji u normalnom govedem mleku,
ali u visokoj koncentraciji u mlecnim žlezdama koje ne luce mleko.
Antibakterijska osobina laktoferina može da se koristi da poveca efiktivnost
antibiotika u buducnosti.
|