Nove virusne
bolesti svinja - izazov za mikrobiologe ili za tehnologe
Razmatrajuci nove bolesti svinja koje idu rame uz rame
sa novim tehnologijama uzgoja, potrebno je naglasiti da je broj
jedinki ove vrste, tokom istorije pratio broj ljudi. Na primer,
u najmnogoljudnijoj zemlji sveta, Kini danas se nalazi oko 500 miliona
svinja, slede USA sa 61 milion, Brazil sa 31 i Nemacka sa 25 miliona.
To je jedan od razloga što se danas smatra da se savremeni uzgoj
ove vrste životinja, prakticno ne razlikuje od brojlerskog nacina
uzgoja peradi. Kod živine je takav nacin vec tradicionalan i mnogi
problemi su vec rešeni. Medutim, kod svinja, obzirom na anatomske,
fiziološke, a moglo bi se reci i socijalne karakteristike vrste,
,,brojlerski " nacin tova tek je u povoju.
.jpg) |
Oboljenja kao što su klasicna kuga svinja,
Morbus Aujeszky, crveni vetar, slinavka i šap još se uvek
javljaju u pojedinim regionima sveta. Medutim, novi metodi
u genetici, tehnologiji držanja i ishrane i strategije kontrole
oboljenja, ne mogu priuštiti sebi takav luksuz koji ce na
primer, na celoj farmi ili cak regionu u državi, izvršiti
depopulaciju svih jedinki zbog pojave neke od navedenih oboljenja.
|
Uloga genetike u buducnosti svinjske proizvodnje
Proteklih stotinak godina, genetika u svinjarstvu se
svodila prevashodno na pracenje fenotipskih karakteristika u cilju
selekcije najpoželjnije osobine kod neke od linija. Noviji pristup
je svakako statisticka analiza proizvodnih karakteristika i
favorizovanje nekih genetskih karakteristika na osnovu podataka.
Nasledne osobine kao što su prijemcivost na oboljenja i
reproduktivne osobine su manje promenljive. Takode, treba
napomenuti da je upotreba heterozisa uslovila poboljšanje
proizvodnih karakteristika za 10 do 20%.
Sasvim drugacije stvar stoji kada se govori o
osobinama koje se ne mogu menjati selekcijom ili manipulacijom
genetskog materijala.
Današnje stanje na ovom polju je obecavajuce. U toku
je projekat pod nazivom PiGMaP koji obuhvata 18 laboratorija u Evropi,
a slicni su projekti inicirani i na drugim kontinentima. Rezultati
ovih projekata su doveli do toga da je danas poznato preko 2000
gena svinja.
Globalizacija u proizvodnji svinja -
tehnološki izazov
Imajuci na umu da je populacija ljudi od 2,5
milijardi/1955 godine porasla na današnjih 6 milijardi sa
perspektivom od 9 milijardi 2050 godine, osnovano je zakljuciti da
ce potrebe u animalnim proteinima biti jedno od strateških
globalnih pitanja. Što se tice proizvoda industrije stocarstva
treba naglasiti da je potrošnja od 64 grama proteina, za 30 godina
porasla u pojedinim zemljama, na 76 grama po stanovniku dnevno, a da
je proizvodnja mesa porasla 225%. Ovi statisticki pokazatelji
govore o napretku ne samo u genetici životinja koje se drže radi
ishrane ljudi vec i na polju primene novih tehnologija uzgoja u stocarstvu,
a samim tim i u svinjarstvu.
Smatra se da ce promene u demografiji sveta usloviti
i promene u svinjarstvu. Ovaj segment stocarstva, koji zahteva mladu
radnu snagu po svemu sudeci ce se seliti u regione koji tu radnu
snagu mogu i obezbediti. Istovremeno, predvida se relativno mali
broj globalnih kompanija koje ce prakticno zaokružiti sve aspekte
uzgoja i proizvodnje u svinjarstvu. Sa druge strane, ekonomski i
epizootiološki razlozi ce diktirati da farme ostanu relativno
male, sa prosecnim brojem krmaca od 100 do 250.
Medutim, ono što ce ih povezivati to je rasni
sastav, odnosno, genetska osnova populacije i tehnologija koja se
primenjuje.
Globalizacija je realnost koja podrazumeva integracije
i komunikacije koje ne poznaju granice. Podaci govore da svinjsko
meso ucestvuje sa 27% u ukupnoj kolicini mesa koje se utroši za
ishranu ljudi. Ovaj podatak, zajedno sa povecanjem utroška
svinjskog mesa za 50% od 1972 godine, ukazuje da se radi o veoma
perspektivnoj i dinamickoj industriji (FAO 2002), a ono što je
najznacajnije jeste da je ovaj napredak ostvaren prevashodno
progresom u tehnologiji uzgoja svinja.
Ono što može opterecivati ovaj segment stocarstva
jeste cinjenica da svinje ne proizvode samo meso. Izmet svinja nije
pogodan za fertilizaciju polja u ratarstvu. Pored ovog, ekološkog i
i socijalni momenat svakako može uticati da se neka farma premesti
na neku drugu lokaciju. Tehnicki gledano osnovni problem u
svinjarstvu je odlaganje otpada koji ima veliku koncentraciju
fosfora i azota. Ovi elementi mogu kontaminirati vode i tle sa jedne
strane, a sam otpad može uticati na aerozagadenje okoline. Jedno
od osnovnih pitanja je kako sacuvati hranljive vrednosti za
ratarsku industriju, a istovremeno sacuvati vodotokove od
kontaminacije. Jedan od prilaza rešavanju ovog problema svakako
jeste maksimalno smanjivanje kolicine otpada upotrebom sintetskih
aminokiselina, dodavanje fitaza i faznom ishranom. Na ovaj nacin je
moguce smanjiti kolicinu otpada, a narocito fosfora i azota, za
20% (Tokach, M.2001). Svakako je ovo jedan od prvih koraka u
tehnologiji koja se danas popularno naziva tehnologija bez otisaka.
Ovi, ekološki i socijalni razlozi ce u svakom slucaju
uticati na lokaciju u kojoj ce se nalaziti svinjarska industrija
regionalno i globalno, na velicinu farmi i na tehnologiju uzgoja
svinja. Sa druge strane, ovakva rešenja ce uticati na zdrastveno
stanje svinja i produktivnost, a samim tim i na brzinu kojom se
razvija svinjarstvo.
Oboljenja – usko grlo za razvoj
Oboljenja se u svinjarskoj industriji danas pojavljuju
kao kriticno "usko grlo"ka boljim ekonomskim efektima.
Primenom novih tehnologija u poslednjih 30 godina, postignut
je znacajan napredak u kontroli i edukaciji mnogih oboljenja.
|
 |
-Odvajanje razlicitih uzrasnih kategorija znacajno je
redukovalo pojavu mnogih endemskih bakterijskih i virusnih oboljenja.
-Tehnologija multiplih lokacija uslovila je manju zavisnost
od profilakticke remedikacije, narocito u mladim uzrastima.
-Novi hemioterapeutici i biološki preparati uslovili
su kontrolu i eradikaciju velikog broja do nedavno uobicajenih oboljenja
(šuga, dizenterija, atroficni rinitis, Morbus Aujeszky). -Striktna kontrola biosigurnosti na farmi uslovila je
da visoko vredni genetski materijal na farmama bude zašticen od
oboljenja.
Ono što danas predstavlja problem je cinjenica da sa
primenom novih tehnologija dolazi do pojave oboljenja za koja se
ranije nije znalo. U nekim slucajevima radi se o novo izolovanim
uzrocnicima koji su se pojavili na mapi patogenih mikroorganizama
(PRRS) pri cemu su mutacije najcešci mehanizam sticanja virulencije
za svinju, kao domacina. Sa druge strane, primena novih tehnologija
uslovljava da se vec ranije poznati mikroorganizmi pojave kao uzrocnici
oboljenja (Cirkovirusne infekcije).
Evolucija oboljenja u svinjarstvu
Tradicionalno, oboljenje je posledica meduzavisnosti
prijemcivog makroorganizma, uzrocnika i spoljašnje sredine.
Uzimajuci u obzir hijerarhiju u okviru koje patolog vidi jednu
sliku, klinicar vidi niz slika koje u odnosu na fazu oboljenja,
predstavljaju klinicku sliku bolesti, a epizootiolog vidi ceo film
uzimajuci u obzir sve aktere smeštene u vreme i prostor. Postavlja
se pitanje ekoloških i evolucionih procesa u evoluciji i faktora
rizika nastanka oboljenja.
U svinjarstvu postoji velika razlika u odnosu na broj
oboljenja koja su se registrovala i bila od znacaja pocetkom
dvadesetog veka (40) i danas (300). Logicno je postaviti pitanja o
poreklu ovih oboljenja. Da li se radi o oboljenjima koja su uvek
bila prisutna i tek se danas otkrivaju? Odakle je došao uzrocnik?
Zašto isti uzrocnici izazivaju razlicite klinicke slike kod
razlicitih rasa svinja držanih pod razlicitim uslovima? Da li
novi proizvodni sistemi dovode do pojave oboljenja kojih ne bi bilo
u drugacijim uslovima?
Evolucija mikroorganizama je jedan od osnovnih razloga
pojave novih oboljenja.
Po pravilu, rezervoari ovakvih uzrocnika su divlje
rase svinja, a oboljenje se kod domacih pasmina javi kada dode do
medusobnog efikasnog kontakta (Weiss, R.A. 2001). Klasican primer
je Africka kuga svinja, ali i novi uzrocnici oboljenja kao što je
Nipah virus (Malezija). Takode, i neke druge vrste divljih životinja
mogu biti rezervoari virusa za svinje (slepi miš i Menengle virus u
Australiji). Cak i covek može doprineti patologiji u svinjarstvu.
Smatra se da je evolucija virusa koji je potekao od ljudi dovela do
oboljenja svinja poznatog kao vezikularna bolest svinja.
Potrebno je naglasiti da se prakticno u svim slucajevima
nastanka novih patogenih mikroorganizama na ovaj nacin, radi o RNK
virusima. Poznato je da je genetski kod koji se nalazi u okviru RNK
virusa, daleko podložniji promenama u poredenju sa tzv. DNK
virusima. Otuda je adaptacija na nove vrste ovih virusa lakša, a
samim tim i prelazak sa jedne vrste na drugu, brži.
Još uvek nerešeno pitanje je postanak novih virusa.
Na primer, virus uzrocnik PRRS-a ili Cirko virusne infekcije. U
prvom slucaju, nezavisno jedan od drugoga, javila su se dva izolata
(Americki i Evropski) sa razlicitim klinickim i epizootiološkim
karakteristikama (Meng, X.J. 2000). U drugom slucaju, isti virus
(Cirkovirus svinja tip 2), izaziva razlicite klinicke simptome u
zavisnosti od kontinenta i tehnologije uzgoja svinja.
Izmene vec poznatih uzrocnika je takode jedan od nacina
nastanka novih oboljenja. Na primer, adaptacija virusa Slinavke i Šapa,
na svinje uslovila je znacajno uvecanu virulencu za ovu vrstu.
Isto tako i bakterije mogu menjati virulenciju postajuci više
adaptirane na svinju kao vrstu pa cak i adaptirane na odredene
organe (Actinobacillus peluropneumoniae).
Još karakteristicniji primer je influenca virus koji
menjajuci svoje antigene karakteristike menja vrste, cirkulišuci
izmedu svinja, ptica i ljudi (Brown, I.H.2000).
Evolucija odnosa domacin – mikroorganizmi,
evolucija oboljenja u okviru domacina može se posmatrati kao
uticaj domacina na evoluciju mikroorganizma (PRRS virus), evoluciju
mehanizma transmisije (TGE) i evoluciju dinamike transmisije
oboljenja (SiŠ).
Posebno pitanje predstavlja evolucija oboljenja na
nivou stada. Ekstenzivni nacin proizvodnje podrazumeva držanje
svinja u malim grupama u kontaktu sa ostalim vrstama na farmi i
manje ili više u susedstvu sa divljim životinjama i pticama. Radi
se o sistemu koji olakšava cirkulaciju uzrocnika medu vrstama.
Istovremeno, obzirom da je svinja životinja koja služi u velikom
broju slucajeva, za "reciklažu" hraniva ljudi i ostalih
vrsta, velika je šansa da dode u kontakt sa razlicitim uzrocnicima
oboljenja. U ovakvom sistemu se isti nerastovi koriste za oplodnju
sa razlicitih farmi prenoseci oboljenja na vece udaljenosti.
Intenzivni nacin proizvodnje podrazumeva smanjenje
broja patogenih mikroorganizama koji mogu doci u kontakt sa
svinjama na farmi. Medutim, cak i u okolnostima rigoroznih
biosigurnosnih mera, dolazi do cirkulacije "novih oboljenja kao
što su PRRS ili Cirkovirusne infekcije. Istovremeno, intenzivni nacin
proizvodnje,uklanjajuci pojedine patogene mikroorganizme
(Brachyspira, hyodysenteriae), dovodi do pojave nekih koji se inace
ne bi javili (Lawsonia intracellularis).
Evolucija bolesti na nivou ekosistema i globalno: Neka
oboljenja, kao na primer klasicna kuga svinja u Evropi, menjaju se
usled povezanosti razlicitih populacija i izmene u tehnologiji držanja
svinja, tokom desetina godina. Takozvano prelivanje virusa iz
populacije divljih svinja u populaciju domacih rasa sa jedne
strane, intenzivni nacin proizvodnje i nejednake zakonske
regulative u smislu vakcinacije, uslovile su pojave mnogobrojnih
manjih žarišta klasicne kuge svinja i izmenu antigenog sastava
samog virusa.
Ono što karakteriše savremeni nacin uzgoja svinja
jeste na izgled apsurd da je mešanje i transport ove vrste lokalno,
prakticno postao zanemarljiv. Medutim, transport svinja na velike
udaljenosti, u cilju popravljanja rasnog sastava, postao je praksa.
Ovo je još jedan od razloga što se pojedine bolesti javljaju
nepovezano. To znaci da se epizootiološka analiza mora proširiti
na nova polja interesovanja. Na primer, poznato je da se sindrom
multisistematskog slabljenja prasadi po zalucenju (Cirko virus),
javlja neravnomerno i da cak ima razlicite klinicke sindrome u
zavisnosti od kontinenta na kome se javlja oboljenje.
Promena globalne populacione strukture u svinjarstvu
prakticno podrazumeva izmenu u nacinu uzgoja svinja. Do pre
dvadesetak godina preovladavao je veliki broj malih grupa rasnog
sastava. Danas se u svetu ide ka globalnim kompanijama koje raspolažu
jedinkama sa jedinstvenim genetskim potencijalom, koji sa jedne
strane omogucava karakteristicne efekte u proizvodnji, ali sa
druge strane, utice da se oboljenja javljaju prakticno na svim
mestima gde te kompanije imaju svoje proizvodne kapacitete.
Promena klime je još jedan od faktora nastanka novih
oboljenja kod svinja. Narocito se odnosi na oboljenja koja se šire
vektorima.
Zakljucak
Ono što se može ocekivati u odnosu na perspektive
evolucije oboljenja u svinjarstvu je da ce stalni epizootiološki
izazovi u zaštiti zdravlja ove vrste, globalno uticati na ovu
industriju. Stalni napori koje ne samo veterinari vec i ljudi uopšte,
ulažu u kontroli, suzbijanju i eradikaciji oboljenja uslovice da
se sa rešavanjem problema jedne bolesti javlja drugih nekoliko.
Radi se o ratu koji niti jedna strana ne može dobiti, ali se možemo
truditi da održimo kakav takav ekvilibrijum koji bi bio prihvatljiv
Autori
|