Suzbijanje
crvenog puža
(Arion lusitanicus Mabille)
Registrovana je nova vrsta puža golaca, znatno krupnija od do sada
nama poznatih. Crvene boje i u narodu se vec odomacio naziv “crveni
puž” (sl. 1). Postojbina ovog puža je Španija pa ga mnogi nazivaju
i “španski puž”.
 |
Unešen je u zemlje Centralne Evrope kao i u zemlje bivše
Jugoslavije (Sloveniju, Hratsku i Srbiju). U našoj zemlji
je konstatovan pre više od 10 godina u rasadniku Plocice kod
Omoljice. Kasnije je registrovan u okolini Beograda (Bežanija,
Krnjaca), Ivanjice, a sada se vec raširio i ima ga na Zlatiboru,
Sevojnu, Gornjem Milanovcu, okolini Pazove, Decu, itd (Vukša
M., Ðedovic S., Stojnic B.). Adaptivniji je od drugih puževa
pa ih potiskuje. |
Hrani
se uglavnom širokolisnim biljkama (sl. 3), salatom, kupusnjacama,
biljkama iz familije krastavaca, pasuljem, paprikom, jagodom itd.
Obicno se razvija na površinama koje nisu mnogo uznemiravane. Štete
nanosi na susednim usevima u užem pojasu. Zbog raznolikosti biljnih
vrsta, najvece štete pravi na privatnim vrtovima. Crveni puž nije
znacajnija štetocina u plastenicima, a samo u odredenim uslovima na
poljima na salati, kupusu ,uljanoj repici ili drugim krstašicama ali
blizu zaklona. Suzbija se gotovim preparatima kao što su Pužomor Pelete
5%(a.m. metiokarb), Arion 0,4% i Feramol (oba na bazi feri pirofostat
hidrata), Gardene (5% metialdehid (sa visokim stepenom efikasnosti
(Vukša, 2005)). Medutim, povrtari a posebno rasadnicari u praksi ne
uspevaju da zadrže crvenog puža ispod nivoa štetnosti i pored primene
ovih preparata. Cilj našeg rada je bio da se vidi koje su biljke kod
nas posebno atraktivne na prirodnim staništima i da mu ponudimo ono
što mu odgovara praveci mamke zatrovane sa poznatim supstancima koje
se koriste za gotove preparate .Takode, cilj rada je bio da se utvrdi
optimalno vreme suzbijanja u zavisnosti od biologije A.lusitanicus
Ova saznanja bi kasnije ugradili u strategiju suzbijanja .
Crvenog puža pratili smo na Zlatiboru, Sevojnu
u Novom Beogradu (Gradsko zelenilo) i rasadnik u Plocicama.
Na Zlatiboru ustnovili smo da je posebno atraktivna Centaurea
cyanis L (razlicak) gde pojede lišce ali i koru stabla dok cvetovima
se ne hrani. Hrani se i otpacima mesa ali najcešce socnim plodovima
kao što je jabuka. Ipak najcešce se hrani sa širokolisnim korovima
(sl.4). Poznat je kao strvinar i hrani se pregaženim pticama
i puževima |
 |
U
Sevojnu velike štete pravi prelazeci sa travnatog dela na salatu,
kupusnjace, mrkvu, peršun, španac i drugoU rasadniku Gradskog zelenila,
Beograd hrani se Danom i noci, Campanulom percifolia, Majcinom dušicom
i dr.U rasadniku Zelena plocica A . lusitanicus najviše voli magnoliju,
lišce i plodove stubastih jabuka, Daturu stramonium, itd. Datura
je inace otrovna za ljude ali crvenom pužu ne smeta. Utvrdili smo
i da jede neke druge otrovne biljke za coveka. Puževi se penju i
na stabla jabuke i drugih drveca. A.lusitanicus je pokazao kao predator
puža sa kucicom (Helia pomacia) koji se može sresti sada samo izuzetno
u rasadniku. Crveni puž hrani se i sa stocnim izmetom, a posebno
sa zgaženim crvenim puževima. U rasadniku Zelene plocice, tvrde
da A. lusitanicus nepogrešivo najavi padanje kiše jer izade iz zaklona
u toku dana.
Biologija
Arion lusitanicus (sl.1) je hermafrodit (ima muške i ženske organe.
U 2005. godini sa nešto kasnijom vegetacijom, kopulacija (sl. 2)
je pocela pocetkom septembra (i ovo je važno znati jer suzbijanje
se mora izvesti odmah u pocetku kopulacije koju je lako registrovati).
Jaja polaže u zemlju ili ispod crnih folija pocetkom septembra do
prvih mrazeva (sl.3). U toku pregleda 15.oktobra u rasadniku Plocica
na 2 m2 našli smo nekoliko stotina jaja posle podizanja vrecica
od crne folije.
Posle polaganja jaja, odrasle forme uginjavaju. Prezimljava u stadijumu
jaja odnosno delom u mladim stupnjevima razvica.
Mladi stupnjevi se sakrivaju
u zemlji, a odrasli ispod biljnih ostataka, folija, u gustini
vegeteracije, ispod kamenja ili delova otpalog drveta. Ovo je
njegovo stanište gde boravi u toku dana. Sa ovih mesta imigrira
na useve gde pravi štete. Mesta za skrivanje u toku dana mogu
se praviti od dasaka sa manjim lajsnama ispod da bi se mogli
zavuci. |

|
. Hrani se obicno u toku noci. Grimm, Schaumberger, 2002 su utvrdili
da crveni puž obicno izlazi iz skloništa 1,5 sat posle zalaska sunca,
a vraca se 1.5 sat posle izlaska sunca. Dnevni fotoperiodizam odreduje
izlazak iz skrovišta i povratak u njih. Tako, ako su dani bez sunca,
sa maglom i slicno, puževi se znatno kasnije povlace u skloništa.
U toku jednog pregleda i kišnog i oblacnog dana, puževe smo nalazili
i u podne. Ako je vlažno i rosno u zasenjenom delu šume, puževi
se hrane sve vreme u toku dana ili kako to u Gradskom zelenilu kažu
da se crveni puž hrani danju i nocu. U toku 24 sata može da prede
put od 10,8 m koliko može i da ošteti useve udaljene od dnevnog
zaklona. Na prolece sa toplijim danima i kretanjem vegetacije puževi
se pile ili bude i pocinju sa ishranom. Crveni puž manje proizvodi
sluzastu masu od slicnih posebno od puževa sa kucicama pa manje
i prlja plodove odnosno lišce biljaka. Crveni puž s obzirom na krupnocu,
ima potrebe za vecom kolicinom vode jer se hrani socnim biljkama
i lakše može da preživi 50% gubitak tecnosti što je važno pri izboru
preparata i mamaka za suzbijanje.
Suzbijanje
U praksi se najcešce koristi negašeni krec koji se posipa u trakama
izmedu skloništa i mesta ishrane. Puževi nailaze preko ovih traka
a negašeni krec im oduzima vodu. U praksi neki koriste obicnu so,
medutim, so je toksican i za biljke a kvari zemljište pa ga nebi
trebalo koristiti.Za mamke smo koristili plodove jabuke izrezane
u kriške, mešano meso i preparat Pužomor pelete 5% (na bazi metiokarba).
Ogled smo postavili 22. septembra u Gradskom zelenilu. Velicina
površine po tretmanu je bila 10 m2. Metiokarb smo koristili i za
nanošenje na kriške jabuke, odnosno mešanjem sa mesom, tako da su
sva tri tretmana imala iste aktivne materije. Kriške su potapane
u 5% rastvor metiokarba. Brojnost puževa smo registrovali posle
tretmana 1, 2 i 5 dana
Tab. 1: Broj crvenog puža (A. lusitanicus) posle tretmana
sa mamcima zatrovanim sa metiokarbom.
 |
Vec prvog dana videlo se da plodovi jabuke privlace sve stupnjeve
puževa. Posle ishrane dolazi do trovanja i do prvih uginjavnaja
(sl. 4). Puževi koji su se hranili sa mesom su uginuli jer je meso
primilo vecu kolicinu preparata (sl. 5). Pužomor pelete iako ravnomerno
distribuirane ne privlace puževe ili je to uginjavanje uglavnom
usled kontakta ili ishrane preparatom. U svim slucajevima nalazili
smo i pojedinacne uginule primerke puževa sa kucicom (Helix pomatia,
sl. 6). Drugog dana, s obzirom na dužinu koje puževi mogu da predu,
našli smo povecanje privlacenja puževa posebno kod mamaka od plodova
jabuke. Pužomor pelete je znatno povecao efikasnost dok na mamku
mesu su uginjavli uglavnom mladi stupnjevi puževa. Petog dana povecana
je brojnost uginulih puževa na tretmanima mamci jabuke (192) i posebno
Pužomor pelete (161). U neposrednoj blizini nikle su pecurke iz
zemlje koje su izuzetno atraktivne i dosta puževa se okupilo oko
njih. Na netretiranom delu smo našli svega 5 živih puževa jer se
oni brzo povlace u doku dana. Iako se hrane sa mesom, mamci se nisu
pokazali prakticnim jer se na njima pojavljuju neki insekti iz zemlje
ali i dolecu sa strane.
Zakljucak
Socni plodovi jabuke su izuzetno atraktivni za puževe što u praksi
treba koristiti. U povrtarskoj proizvodnji odnosno kod privatnih vrtova,
privlacnost jabuke se mora iskoristiti stavljanjem u zaklon ispod
dasaka koje su na letvama da bi se izbeglo eventualno trovanje macaka,
pasa ili ježeva. Ovo je inace obavezna mera i kada se radi o Pužomor
peletama koji se stavlja ispod napravljenog zaklona ali ravnomerno
razbacuje izmedu širokolisnih useva ili cveca u pojasu širine 0,5
do 1 m. Vukša Marina, 2005. godine je našla da Pužomor odnosno metiokarb
bolje deluje od preparata na bazi metilaldehida, koji deluje kontaktno,
odnosno feripirofosfat hidrata koji deluje utrobno. Metiokarb deluje
utrobno, kontaktno i u izvesnoj meri parama. Kao karbamat deluje na
inhibiranje holinesteraze i prvi znaci trovanja su uznemirenost, zatim
smirivanje i kocenje mišica odnosno uginjavanje. Metilaldehid deluje
samo kontaktno izazivajuci dehidrataciju pa se mora koristiti u vecim
kolicinama po hektaru. Ako posle primene preparata padne kiša i dode
do spiranja, A. lusitanicus može da ozdravi cak i pri gubitku 50%
tecnosti (Meredith, 2003). Preparati na bazi gvožda kao “Arion” deluju
uglavnom toksicno i to samo utrobno. Prema ovome metiokarb daje najbolje
rezultate pogotovo ako se njime prave mamci kojim se puževi rado hrane.
Najvažnija je da se puževi suzbiju pre polaganja jaja odnosno pocetkom
kopulacije (pocetkom septembra) jer se time sprecava povecanje brojnosti
puževa u narednoj godini.
Suzbijanje se izvodi u kombinaciji Pužomor peleta u kolicini 5
kg/ha sa mamcima od plodova jabuke jer se time postiže privlacenje
puževa ali i bolja distribucija preparata na odgovarajucem terenu.
Obe formulacije se nanose u trakama od 0,5 do 1 metar izmedu zaklona
i biljaka kojima se hrane ili se razbaciju ispod zaklona.
Dr. Marko Injac
dipl. ing. Petar Bursac
|