Gajenje borovnice
Specificnosti lokaliteta
i tehnologija gajenja kao i nedostatak iskustava iziskuju
oprez
Borovnica je po mnogo cemu
specificna biljka. Pripada grupi jagodastih vocaka i veoma je znacajna
i korisna sa aspekta hranljivosti i lekovitih svojstava ploda. Vrlo
malo je iskorišcena u odnosu na mogucnosti koje pruža.
Borovnica
je dugovecna biljka i njena eksploatacija traje od 20 pa do 50 god
i više. Jedna je od najskupljih vocnih vrsta i za podizanje 1 ha
zasada košta oko 20.000 € i to bez protivgradne mreže. Sa mrežom
cena prelazi 35.000 €. Obzirom na dužinu eksploatacije stopa amortizacije
nije velika. Investicioni period traje od tri do šest godina, a
najveca ulaganja su u pripremi zemljišta i podizanju zasada (humus,
materijali za popravku zemljišta, sadnice (jedna kvalitetna sadnica
košta oko 3,5 do 4 €), sistem za navodnjavanje i dr.). Od trece
do šeste godine prinosi se uvecavaju a od sedme godine zasad ulazi
u puni rod.
U punoj eksploataciji najveci troškovi su u berbi koja se obavlja
više puta. Plodovi, prvenstveno namenjeni svežoj potrošnji gde imaju
i najvecu cenu, moraju se brati pažljivo u male posudice što dodatno
usporava i poskupljuje berbu.
Gajena
visokožbunasta borovnica (Vaccinium corymbosum L.) ili popularno
nazvana „americka borovnica“ je vrlo malo zastupljena u Srbiji,
ispod 10 hektara. Najviše je ima u Zapadnoj Srbiji („Agropartner“
Lucani 2, 5 ha i dr.). Njena proizvodnja u svetu poslednjih godina
premašuje 200.000 t i ima tendenciju povecanja. Najveci proizvodaci
su SAD i Kanada sa oko 140.000 t, zatim Poljska, Nemacka, Holandija,
Skandinavske zemlje, Rumunija i dr. U svetu visokožbunastu borovnicu
proizvode još Novi Zeland, Australija, Japan ,Cile (gde površine
naglo rastu) a slede ga i Argentina i Urugvaj.
Prema podacima o ubrzanom širenju americke borovnice u svetu preti
opasnost od hiperprodukcije što ce neminovno dovesti do pada cena
na svetskom tržištu.
Šumska borovnica (Vaccinium myrtillus L .) je rasprostranjena u
svetu a i kod nas na planinskim proplancima i visovima Kopaonika,
Golije, Javora, Medvednika, Vlasine i dr. od 800 pa do 1300 m nadmorske
visine. Ukupno se otkupi više desetina tona godišnje a veliki deo
ubrane borovnice se koristi u domacinstvima tako da se ne može utvrditi
tacna proizvodnja. Ona ima višu cenu od americke i vecu potražnju
ali su njeni areali gajenja ograniceni.
Znacaj ploda borovnice
Plod borovnice je veoma
cenjeno i ukusno voce. Ima visok sadržaj šecera (prosecno 6,5 do
8% i više), ukupnih kiselina (1-3%), zatim proteina (1,1%), celuloze
(1,5 – 2%), pektina (1,8%), antocijanina, mineralnih soli, vitamina
i dr. Energetska
vrednost borovnice je niska svega 60 Kcal u 100g ploda tako da je
vrlo korisna u dijetama protiv gojaznosti. Koristi se uglavnom svež,
što je i najkorisnije, zamrznut ili u obliku nekih preradevina kao
što su marmelade, vocni jogurti, sokovi, želea, slatka, kompoti
i dr.
U farmaceutskoj industriji koriste se specificne terapeutske osobine
jedinjenja prisutnih u borovnici (inace retka u drugim biljnim esencijama),
najviše u spravljanju preparata za prevenciju i lecenje bolesti
ociju. Konzumiranje borovnice u raznim oblicima pomaže u prevenciji
i lecenju povišenog šecera u krvi, skleroznih obolenja, loše cirkulacije
krvi, proliva, bolesti želudca i creva, mokracnih kanala i dr. Sok
borovnice iz svežeg ploda ima blago asepticno dejstvo i koristi
se pri upalama grla i desni. Antocijanini iz ploda borovnice deluju
kao izraziti antioksidansi u borbi protiv slobodnih radikala i sprecavanju
nastanka raznih bolesti pa i kancera kod coveka.
OKVIR
Borovnica je na celu liste obojenog
voca i povrca po sadržaju antioksidanasa pa je otuda razumljiva
povecana tražnja za ovim vocem u svetu poslednjih godina narocito
šumske borovnice. Agroekološki uslovi za gajenje borovnice
Gajena
borovnica ima širok areal uspevanja i svojevrsne zahteve u pogledu
klimatskih i zemljišnih uslova. Položaj. Borovnica uspeva na nadmorskoj
visini izmedu 300 i 800 m a u južnijim lokalitetima i do 1000 m.
Iznad ovih visina plodovi visokožbunaste borovnice pojedinih godina
ne mogu da dozre i nakupe dovoljno šecera pa je tamo gajenje rizicno
i u tom slucaju iskljucivo treba birati ranostasne sorte. U toplijim
i niskim predelima visokožbunasta borovnica ne nakupi dovoljno niskih
temperatura koje su potrebne za redovnu rodnost. Najbolji položaji
su severni i severozapadni (osojni) jer bolje zadržavaju vlagu.
Južne ekspozicije treba izbegavati posebno na manjim nadmorskim
visinama zbog jakog zagrevanja zemljišta i gubljenja vlage. Nagib
terena treba da je od 3 do 5° .
Prirodni indikator uspešnog gajenja borovnice je blizina cetinarskih
šuma u kojima ima crnog bora.
Zemljište. Optimalan sadržaj humusa u zemljištu za gajenje borovnice
je 7 do 10%. Laka, strukturna, dobro drenirana i dobro aerirana
kisela zemljišta bogata humusom odgovaraju borovnici. To su pre
svega šumska zemljišta bogata ostacima nastalih raspadanjem šumskih
sastojina, gajnjace, deluvijalna zemljišta sa puno humusa u podnožju
planinskih visova, višegodišnji pašnjaci i sl. Organske materije
(humus) pomažu u zaštiti osetljivih korenova borovnice tako što
sprecavaju iznenadne promene pH vrednosti, vlažnosti i temperatura
zemljišta.
Kiselost
zemljišta (pH) treba da bude izmedu 4,2 i 4,8 sa vrlo malim odstupanjima.Ona
mora da se redovno kontroliše mada je svako odstupanje veoma brzo
vizuelno uocljivo na žbunu borovnice. Dubina zemljišta treba da
je od 30 do 50 cm a što je dublji sloj bogat sa humusom to je uspeh
u gajenju borovnice bolji. Nivo podzemne stajace vode treba da je
na 50 cm od površine kako ne bi ugrožavao njen opstanak. Zemljište
mora biti stalne umerene vlažnosti a nedostatak vlage nadomešcuje
se ugradnjom sistema za navodnjavanje..
Toplota. Borovnica podnosi temperature do -30°C a oštecenja su manja
ako je ona u dubokom snežnom pokrivacu koji nije preterano sabijen.
Pozni prolecni mrazevi mogu oštetiti otvoreni cvet borovnice na
-3,1°C što je ipak retko jer visokožbunasta borovnica kasno cveta
(druga polovina maja) znatno kasnije od šumske borovnice. Pri kraju
cvetanja mladi plodici stradaju na -2°C a formirana bobica i na
0°C. Niske temperature u martu mogu znacajnije oštetiti borovnicu.
Visoke letnje temperature štetno uticu na žbun borovnice. Plodovi
brže dozrevaju, sitni su i nekvalitetni a na 35 do 40°C dolazi do
sušenja žbuna jer koren, bez korenovih dlacica, ne može dovoljno
da usvoji vode koliko se izgubi transpiracijom. Tada je potrebno
i orošavanje.
Svetlost. Borovnica je svetoljubiva biljka. U zaseni smanjena
je fotosinteza što direktno utice na broj i kvalitet rodnih pupoljka.
U oblacnom letu plodovi se slabije razvijaju i ranije opadaju a
rodnost žbuna se znatno smanjuje. Zato je veoma važna dobro odabrana
lokacija i pravilno postavljeni redovi i rastojanje sadnje a kasnije
i redovna rezidba.
Voda i vlažnost. Za uspešno gajenje borovnice potrebno je od 900
do 1400 mm vodenog taloga godišnje od cega preko 1000 mm ravnomerno
rasporedenih u periodu vegetacije a relativna vlažnost vazduha iznad
80%. Po nekim autorima u periodu intenzivnog porasta žbuna (nedeljni
prirast bude i oko 5 cm) potrebno je od 25 do 50 mm vodenog taloga
nedeljno. Kako toga najcešce nema mora se obezbediti navodnjavanje
zasada.
Za uspešno gajenje borovnice u komercijalnom zasadu je obavezno
instaliranje sistema za navodnjavanje.
Grád nanosi znacajne štete borovnici, kako plodu i listu tako i
jednogodišnjim letorastima i starijem drvetu. Štete su višegodišnje.
Žbun se teško opravlja a obnavlja se tek za 2 do 3 godine posle
intenzivnih rezidbi u cilju njegove obnove.
U podrucjima u kojima se javlja grád obavezno je postavljanje protivgradne
mreže što dodatno poskupljuje investiciju.
Ptice takode predstavljaju znacajan problem u gajenju borovnice
pa se cesto zasadi moraju zaštititi mrežama.
Lokaliteti koji u pogledu pedoklimatskih osobina odgovaraju za gajenje
borovnice u našoj zemlji najcešce su u planinskim i priplaninskim
terenima cesto dosta udaljeni od vecih naseljenih mesta i bez dobre
putne mreže. To znacajno utice na povecanje troškova proizvodnje
(prevoz radnika) i pad kvaliteta plodova zbog dugog transporta lošim
putevima.
Poseban problem u gajenju borovnice u našoj zemlji je i nedostatak
iskustva i znanja kod proizvodaca o ovoj vrsti. Takode, mali broj
strucnjaka ima iskustva u gajenju ove, po mnogo cemu specificne
vrste jagodastog voca.
U sledecem
broju izbor sorti i podizanje zasada borovnice
Prof dr Mihailo Nikolic
Poljoprivredni
fakultet, Beograd
|