IV LETNJA POLJOPRIVREDNA ŠKOLA - Bavanište

14.11.2008. | Tekst: Ava Marija i Acko Jegrečki Foto: V. Lazić | Agronomska revija

Bavanište-
IV LETNJA POLJOPRIVREDNA ŠKOLA

Treći dan, 14. avgust

• Domaćini: Jadran Anđelković i braća Milić

• Predavači:
- prof. dr Branko Marinković - 0 kukuruzu
- dipl. ing. Nikola Škorić - o tehničko-tehnološkim osnovama za izbor mehanizacije za proizvodnju strnina i
- dr Ana Marjanović Jeromela - o uljanoj repici

• Predavači ispred firmi:
- Božidar Denćan, ProCredit Bank - o kreditiranju:
- Dragan Ajduković, „Braća Tomić" (Novi Sad) - o ulju „Bison";
- Dušan Pavlović, Delta agrar mehanizacija (Bački Jarak) - o mehanizaciji Fendt, Fahr, Amazone...;
- Milan Uzelac, Delta Generali - o osiguranju u agraru;
- Vladimir Labus, IKR YU - o mehanizaciji New Holland,
- Vesna Cer, Syingenta - o zaštiti bilja.

• Mesto održavanja Škole: na salašu braće Milić, Bavanište

• Poseta farme brojlera Radić & sinovi

Farme brojlera Radić & sinovi

Slika:Otac i sin, Ivan i Miodrag Radić, Bavanište

Otac i sin, Ivan i Miodrag Radić, Bavanište

Otac Ivan i sinovi Miodrag i Aleksandar bave se proizvodnjom brojlera. Dan posete paklen, temperatura - 38°C. Dobro je što objekat nije prenaseljen, na 600 kvadrata je 4000 pilića što znači njih 10 na kvadrat.
Za ishranu koristimo koncentrat „gebi", ekstrudiranu soju i kuruz. Ekonomičnost ishrane je u jeftinoj soji: 26 din/kg.

Razgovor sa Ivanom Radićem:
Kako ide sa plasmanom brojlera?
- Plasman postoji. Sada ih dosta kupuju klanice i privatnici, jer odgajivači ne naseljavaju objekte leti i zimi. Ovaj objekat je dobro izolovan, sa ventilacijom, pa mi baš leti i zimi useljavamo piliće. U proleće i jesen bavimo se ratarstvom, jer imamo preko 100 hektara naše zemlje plus zakup. Tako, kada svi imaju piliće, mi radimo ratarstvo, a leti i zimi živinarstvo.

Da li bi bilo dobro sklopiti ugovor sa klanicama?
- Pokušavao sam da sklopim ugovor sa klanicama, s tim da cena bude ista preko cele godine, a mi da isporučujemo piliće u kontinuitetu. Ne prihvataju oni to, jer znaju da će u proleće i jesen biti velika ponuda pa ucenjuju proizvođače niskom cenom.

Kolika sada cena pilića?
- Oko 120 dinara kilogram - žive mere. Hrana značajno učestvuje u troškovima. Rad je jednostavan, pa ni „celog" radnika ne treba angažovati na 6000 pilića. Hrana učestvuje sa 60- 70%, znači nema velike zarade, evro po piletu, što je dobro.

Koliko godišnje isporučite pilića?
- Godišnje isporučimo 15.000-20.000, mada imamo farmu od hiljadu kvadrata, pa kada bi intenzivna bila proizvodnja, 15 pilića na kvadratnom metru, to je onda 15.000 pilića u turnusu. A mi sada imamo šest hiljada, jer ne treba prenaseliti objekat u periodima kada su ekstremne temperature. Sin je apsolvent na Ekonomskom fakultetu. Miodrag mi je dobar pratilac i u ratarstvu. Iako smo podelili zemlju, radimo zajednički.

Kakva je konverzija hrane?
- Živina je najbolja što se tiče konverzije hrane: za dva kilograma hrane oni naprave kilogram mesa, što nijedna druga životinja ne može. Da ih prodajem za roštilj, ovako sa dva kilograma, već bi bili na tržištu. Piliće tovim sedam nedelja, kada dostižu tri kilograma.

Da li razmišljate i o kokama nosiljima?
- Pre petnaestak godina držali smo koke nosilje, pet godina, ali zbog niske cene jaja, prešli smo na tov pilića, i to u vreme kada su pšenica i kukuruz slabo plaćani. U tovu pilića trošimo našu hranu, što je mnogo isplativije.

Tekst: Ava Marija i Acko Jegrečki
Foto: V. Lazić

Komentari: 0

TEKSTOVI /iz kategorije/