MONILIOZE KOŠTIČAVOG VOĆA
Na svim vrstama koštičavog
voća monilioza dolazi u dva
posve različita oblika: kao sušenje
mladra sa cvetovima - Monilia
laxa kao trulež plodova - Monilia
fructigena.
Kod jabučastih vrsta voćaka (jabuka,
kruška) monilioza dolazi prvenstveno
samo kao prouzrokovač truleži
ploda, a vrlo retko i izuzetno i kao
sušenje mladara u vreme cvetanja. Na
dunji se javlja i za tu vrstu specifična
– Monilia linhartiana. To su nazivi
konidijskih formi. Savršene plodne
forme koje se javljaju vrlo retko (apoteciji)
nose nazive Sclerotinia laxa i
Sclerotinia fructigena.
Monilia laxa napada pretežno
koštičave voćke: trešnju, višnju, šljivu,
breskvu, marelicu. Najčešća je na višnji i
breskvi. Monilia fructigena napada jabučasto
voće (jabuku i krušku), ali isto tako
i navedene koštičave vrste. Kod koštičavog
voća sušenje mladara sa cvetovima
(Monilia laxa) je puno značajnije.
SUŠENJE CVETOVA I MLADARA
Simptomi. Sušenje mladra manifesuje
se u vreme cvetanja i odmah posle
cvetanja. Mladari procvataju, ali tada
veći ili manji broj cvetova počinje
naglo smeđiti, sušiti se i propadati.
Mladari se osuše.
Mnogi ljudi ne znajući za uzrok
ovakvog sušenja svode to na hladnoću
ili mraz. Međutim, ako se radi o mrazu,
onda se suše svi cvetovi jedne voćke, a
u ovom slučaju se suše samo cvetovi
na pojedinim mladarima.
Broj tako osušenih mladara s cvetovima
može na stablu biti veliki, pa
cela voćka ima žalostan izgled jer je
zahvaćena u vreme punog cvetanja.
Roda naravno nema.
Slika 1. Simptomi monilioze na cvetu višnje.
Slika 2. Simptomi monilioze na mladarima.
Biologija. Gljiva prezimljava u zaraženim
suvim granama na kojima u
proleće nastaju ležišta konidija i u takozvanim
mumijama.
Slika 3. Način prezimljavanja gljive.
Osim grančica i mumija na stablu
mogući je razvoj i iz ostavljenog i trulog
voća ispod stabala u proleće. Nastaju
apoteciji koji daju askuse, a oni
oslobađaju askospore. Askospore i konidije
vrše primarnu zarazu. Konidije
iz zaraženih grančica i mumija
nastaju puno češće nego askospore. Te
konidije inficiraju u cvetanju mladar
preko cvetnih organa. Izuzetno do
infekcije može doći i ranije dok je cvet
još zatvoren, a i kasnije kada se plodovi
zametnu. Za to moraju vladati posebni
uslovi i oni su retkost dok je infekcija
kroz cvet najčešća. Konidije gljive
prodiru klicnom cevi u unutrašnjost
cveta, najčešće preko cvetnih pupoljaka
na latice ili prašnike. Micelija nastavlja
sa rastom i ulazi u cvet, a posle u
mladar. Izlučujući toksine u mladaru,
gljiva prouzrokuje naglo sušenje mladara
i to već u završetku cvetanja.
Ako se cvetanje oduži, ili ako se
dogodi da se deo cvetova na stablu
naknadno otvori, moguća je i sekundarna
infekcija s precvetalih i osušenih
cvetova na nove tek procvale, ali
samo putem konidija. Na odumrlim
cvetovima i mladarima se za vlažnog
vremena obilno razviju jastučići konidija
sive boje. Jastučići kod M. fructigene
su više žućkasti. Konidije se stvaraju
u velikom broju pa je tako i moguća
jaka zaraza mladara u cvetanju i
kasnije, zaraza odraslih plodova.
Najkritičnije je upravo razdoblje
cvetanja i kišovito i prohladno vreme s
velikom količinom vlage u to doba.
Kada voćka prođe fazu cvatanja i plodovi
malo narastu, nema više mogućnosti
prodora gljive u mladar. Tek kasnije
kada su plodovi već veliki dolazi
opet do infekcije, ali je posledica samo
trulež ploda. Od takve infekcije nastaju
mumije.
Slika 4. Trulež ploda višnje.
Slika 5. Sl. 5 Trulež ploda - mumije
Ako su suvi i povoljni uslovi u vreme
cvetanja i ne dolazi do zaraze i te
godine, nema sušenja mladra. Medutim,
u slučaju uzastopnog ponavljanja
kišovitog vremena više godina u vreme
cvatanja, stradaju mladari, javlja se
smolotočina i voćka polagano slabi i
suši se. To se najčešće događa kod breskve,
marelice i višnje, a daleko slabije
je izraženo kod trešnje i šljive.
Sllika 6. Smolotočina na grani višnje.
ZAŠTITA OD MONILIOZE
Zaštita je najvažnija za breskve i višnje
kod kojih neke sorte jako stradaju
od te bolesti. Većina sorata je osetljiva
na tu bolest, posebno u intenzivnim
zasadima.
Prvi deo zaštite se odnosi isključivo
na preventivne mere suzbijanja, budući
da bolest nije lako suzbiti, posebno ne u
kišnim uslovima tim pre što je potrebno
pogoditi pravu potfenofazu cvetanja
prilikom tretiranja preparatima.
Dakle, potrebno je odstraniti sve
suve i polusuve grančice s koštičavih
voćaka. Čak i grane. Odstraniti i do 20
cm ispod suvog dela jer gljiva ide
dosta duboko u drvo. Koštičave voćke
se mogu rezati u vegetaciji, tako da ne
bi to trebalo ostavljati za prolećnu
rezidbu, već za letnju.
Dalje, obavezno se moraju skinuti
i spaliti ili zakopati sve mumije
ostale na drvetu. Takođe ispod voćaka
bi bilo dobro počistiti teren od mogućih
ostataka voća posle berbe.
Od sredstava za zaštitu bilja primjenjujemo
preparate:
Klasično prskanje s bakrnim sredstvima
u bubrenju pupoljaka kao prvi
oblik zaštite: Nordox, Cuper-blau,
Champion. Ovo je standardno prskanje
za sve voćne vrste. Naravno, to nije
dosta za moniliju.
Dalje je tretiranje organskim fungicidima
uoči cvetanja (peteljka cveta
dužine 1 cm) i to sa: Dithane, Captan,
Merpan, Polyram.
I ono najvažnije, treće tretiranje u
punoj fazi cvetanja takođe s organskim
fungicidima: Ronilan DF, Mythos,
Teldor, Kidan, Signum, Folicur, Sumilex,
Chorus i dr.
Prilikom primene sredstava za
zaštitu bilja u fazi punog cvetanja treba
napomenuti da u slučaju jakog pritiska
bolesti i nepovoljnih uslova (kiša, vlažno
vreme) treba u opadanju latica
ponoviti tretiranje s istim sredstvima
navedenim pod trećom stavkom, naravno
pridržavajući se uputstava o dozvoljenom
broju prskanja pojedinim
sredstvom.
Svakako treba dati prednost novijim
sredstvima kao što su Teldor i
Signum, Mythos, Chorus (pirimetanil)
kod nas nisu registrovani za ovu
namenu, ali isto tako deluju dobro.
Starija sredstva tipa Ronilan, Konker,
Kidan, Sumilex, (dikarboksimidi)
treba koristiti strogo pridržavajući
se uputstva za svaku pojedinu koštičavu
vrstu jer gljiva vrlo lako postane
rezistentna na ova sredstva.
TRULEŽ PLODA
Simptomi bolesti su slični kao i
kod truleži plodova jabuke i kruške.
Plod prvo dobije smeđu pegu koja se
naglo širi, meso smeđi, trune i ubrzo je
zahvaćen čitavi plod.
Slika 7. Trulež ploda breskve.
Biologija. Trulež ploda se naglo širi
posebno iza dugotrajnih kiša, posebno
ako su te kiše došle nakon dužeg perioda
lepog i sunčanog vremena. U tom
slučaju dolazi na plodu do sitnih, nevidljivih
okom, pukotina. Te pukotine su
ulazna mesta za infekciju gljivom.
Takođe sve bolesti i štočine koji ranjavaju
plod su isto tako prouzrokovači
širenja monilioze, kao i grad. Te su rane
i pukotine takođe ulazna mjesta za širenje
bolesti, naročito posle kiše.
Vrlo je mnogo štetočina na koštičavim
vrstama koji mogu izazvati ovakvim
„veštačkim“ putem trulež ploda. Treba
napomenuti da se trulež plodova širi i
kasnije u transportu plodova i prodaji.
Dosta je da plod bude samo malo
nagnječen ili oštećen noktom prilikom
branja i pakiranja. Breskve i višnje te
stone šljive se zato i pakuju svaka odvojeno
u svoje ležište i pokrivaju folijom.
Monilia fructigena prezimljuje na koštičavim
voćkama samo u mumijama.
Slika 8. - Mumificirani plodovi.
Na tim mumijama stvaraju se u proleće
pa sve dalje u tokom vegetacije
neprestano konidije. Te konidije zaraze
plodove s time da su plodovi osetljiviji
čim su bliže zrenju. Do infekcije plodova
može doći i preko konidija koje nastaju
na mladarima koje su iste godine zaražene
preko cvetova što je već spomenuto
i opisano kod Monilije laxe.
ZAŠTITA PROTIV TRULEŽI
Suzbijanje je indirektno. Moramo
nastojati ukloniti sve faktore koje
možemo, a koji dovode do rana na
plodovima. To su neke bolesti kao što
je šupljikavost (Stigmina carpophila),
zatim štetočine kao što su trešnjina
muha (Rhagoletis cerasi), breskvin
moljac (Anarsia lineatella), breskvin
savijac (Cydia molesta), šljivini savijaci
(Cydia funebrana i Cydia prunivorana)
- ukloniti gnezda osa i stršljena
u blizini i dr. Boreći se protiv tih
bolesti i štetočina borimo se indirektno
i protiv monilioze.
Još jednom treba spomenuti uklanjanje
mumificiranih plodova sa stabala
kao i redovno održavanje krošnje
rezidbom svake godine. Monilije će
nažalost biti i pored toga, a koliko, to
zavisi pre svega o vremenskim prilikama
te godine u doba sazrevanja
koštičavog voća.
Nino Ivančan, dipl. ing. agr.
www.vinogradarstvo.hr
Slika 9. Šupljikavost lista breskve.
Slika 10. Šljivin savijac-larva u plodu.
BAKTERIJSKA PALEŽ
KOŠTIČAVIH VOĆAKA
Uzročnik bolesti je bakterija Pseudomonas mors – prunorum određene forme
specijalizovane su za svaku vrstu koštičavih voćaka. Bolest nije svuda raširena, ali se
mestimično javlja kao jaka zaraza prouzrokujući epidemije, posebno na višnjama i
trešnjama. Bolest se javlja i na breskvama, marelicama i šljivama. Bolest postepeno
prouzrokuje propadanje i sušenje pojedinih grana, a kasnije i celog stabla.
Simptomi bakterijske paleži različiti su zimi i leti. Zimi se uočavaju na mladim izbojcima
i granama plitke upale na kori. Pege se naročito opažaju u rezidbi. Na starijim
granama i stablu javlja se smolotočina. Ukoliko se nekroza spoji oko izbojka ili grane, a
i stablo, iznad nekroze kore ugnjava. Zbog toga mlade voćke brzo uginu. Ukoliko
obolela voćka ili njezin deo i olista, lišće sitno i hlorotično, uvija se i vene.
Ako je u jesen do zaraze došlo kasno, tada sledeće godine lišće normalno izgleda.
Oko nekroze javlja se zadebljanje kore odnosno izbojka. Kod starijih voćaka
rano odbacivanje lišća znaci da ce se voćka uskoro osušiti. Kod breskve su te pege
svetlo-smeđe boje (bela kava), slično nekrozama od niskih temperatura, a grančice
iznad toga su suve. Pupoljci se se sporo otvaraju, a cvet i mladi izbojci se suše na
delu grane. Ispod kore je tkivo nekrotično, smeđecrveno. Izlučuje se obilje smole
koja može dospeti i na zemlju pri toplom vremenu.
Leti se na listovima javljaju mnogobrojne sitne pege (sitnije od onih od šupljikavosti
lista), a te su pege opkoljene svetlijim, žućkastim poljem. U marelice i šljive
te pege ispadaju (kao kod šupljikavosti), a na trešnji i višnji pege ostaju na listu sve
do jeseni. Na plodovima se pege javljaju ređe i nešto su sitnije od onih na listovima.
Kod breskve su na plodovima prisutne gumaste pege udubljene u masu ploda, oivičene
jednim pojasom smedecrvenkaste boje.
Biologija: Do zaraze dolazi najviše u jesen i to tako da bakterija iz pega na naličju
lista prodire kroz još nezatvoreni lisni ožiljak, ili pak preko ranica na kori. Iz
lisnih ožiljaka raznosi se bakterija sprovodnim sudovima, pa se tako pege javljaju i
na onim mestima kore, gde nije došlo do zaraze (endogeno širenje bakterije).
Bakterija se sprovodnim sudovima lako prenosi i u kori i u drvenom delu. Zatim
od jeseni preko zime (u toplijim periodima) dolazi do nekroze kore, pa se na njoj,
kao posledica, pojave nekrotične pege. Do dalje zaraze dolazi u vreme obrazovanja
pupoljaka kada se nekroze prošire i povećaju. Leti bakterija u napadnutom tkivu
odumire, a nekroze zarastu stvaranjem ozledne plute. U nekim, kasno u jesen zaraženim
pupoljcima, bakterija preživi pa tako opet dolazi do zaraze listova. Na taj
način se ciklus obnavlja. Za kišovitog leta se javlja na lišću jaka zaraza, a bakteriju
šire vetar i kiša. Bolest se širi koncentrično od prvih zaraženih stabala.
ZAŠTITA OD BAKTERIJSKE PALEŽI
U suzbijanju bakterijska paleži koštičavih voćaka ne postižu se zadovoljavajući
rezultati. Kod nas nije dopušteno korištenje antibiotika za zaštitu bilja. Preporučuje
se prskanje bakarnim fungicidima i to u jesen pred i tokom opadanja lišća i opet u
proleće pred cvetanje. Postoje velike razlike u osetljivosti sorti svih vrsta koštičavih
voćaka, pa je neophodno koristiti otpornije.