ZAŠTITA BERSKVE
BOLESTI BERSKVE
Postoji nekolicina oboljenja sa kojima
se često srećemo u zasadima
breskve. Neka od njih uzrokuju dugoročne
probleme, dok su neka samo
sporadična po karakteru, izazvana
ekološkim uslovima, uglavnom vremenskim
prilikama u datoj godini.
Da bi se zaraza pojavila i bolest razvila
tri elementa moraju da se dogode
u isto vreme: biljka domaćin koja je
podložna određenom oboljenju,
prisustvo patogena i odgovarajući
vremenski uslovi (kiša-vlaga, dužina
vlažnog perioda, količinom padavina,
temperatura, vetar, itd.)
Patogeni koji izazivaju oboljenja
kod breskve su gljivice, bakterije,
virusi i organizmi nalik na viruse,
poznati kao fitoplazme i mikoplazme.
Uspešnost suzbijanja bolesti u
velikoj meri će zavisiti od prepoznavanja
bolesti koju treba suzbiti,
poznavanje simptoma, biologije i
zahteva neophodnih za njen razvoj.
Manipulacija ovih mikroekoloških
uslova kroz obradu, sanitaciju,
suzbijanje korova i sprovođjenjem
drugih agrotehničkih mera, olakšaće
rešavanje problema.
TRULEŽ PLODOVA BRESKVE
Sa ekonomske tačke gledišta, trulež
plodova je jedno od najrazornijih
oboljenja. Pod povoljnim uslovima,
ovo oboljenje može dostići epidemiološke
razmere za veoma kratko
vreme, i dovesti do potpunog gubitka
prinosa. Prouzrokovač ovog oboljenja
je gljivica Monilinia fruticola.
Napada cvetove, pupoljke, letoraste i
plod.
Simptomi truleži breskve
Zaraženi cvetovi poprimaju mrku
boju i opstaju na pupoljku. Nekada se
događa da se gljivica preseli u unutrašnjost
pupoljka, a odatle na grančice
koje u potpunosti uništava. Kada
plod počne da sazreva i poprima boju
on postaje osetljiv i podložan truljenju.
Početni simptomi se ispoljavaju
kao sitne, kružne mrke pege na pokožici
ploda, a pod povoljnim uslovima
se šire velikom brzinom, da bi na
kraju dovele do potpunog propadanja
ploda.
Slike: 1, 2, 3, 4
Simtomi monilioze na breskvi
na plodu ,mumuficiranje ploda,
propadanje mladih grančica i cveta
Biologija bolesti truleži breskve
Gljivica provede zimski period u
mumificiranim plodovima zaostalim
na granama ili na zemlji kao i u
rak ranama na grančicama. Zaraženost
cvetova: Konidije iz mumificiranih
plodovia koji sporulišu se rasturaju su
uz pomoć kiše; zrele askospore se
izbacuju i vetrom prenose na cvetove.
Optimalna temperature za razvoj
infekcije je od 20 do 25 0 C. Pod ovim
uslovim, prisustvo vlažnosti od samo
5 sati će dovesti do infekcije.
Zaraženost plodova: Bilo kakvo oštećenje
(oštećenja izazvana insektima,
mehanička oštećenja, itd.) mogu
dovesti, i dovode, do truljenja plodova.
Povišena vlaga u vazduhu i topli
vremenski uslovi pogodovaće razvoju
oboljenja.
Zaštita truleži breskve
Postoji nekolicina dobrih fungicida
koji mogu da nađu svoje mesto u
programu zaštite imajući na umu
potencijalnu rezistentnost na fungicide.
Protektanti ili zaštitni fungicidi
(Kaptan 50WP, Sumpor u suspenziji
90WP) mogu biti dobar izbor u
slučajevima gde nema mnogo inokuluma
i opasnost od zaraze je relativno
mala. Preparati iz ove grupe se moraju
primeniti pre očekivanih padavina.
Sterol-inhibitori (Elit 45DF, Indar
75WSP, Orbit 3.6EC) će biti efikasni
u suzbijanju truleži plodova, a
pored toga će doprineti u suzbijanju i
drugih oboljenja. Iako je najbolje ove
preparate primeniti pre početka
zaraze, neki od njih imaju ograničeno
povratno – retroaktivno dejstvo od
24- 36 sati (Indar, Orbit). To znači da
su sposobni da zaustave infekciju
koja je u progresu ukoliko se primene
u roku od 24-36 sati od početka
infekcije. Strobilurini (Flint, Pristin)
predstavljaju alternativne matreijale
za kontrolu kako bi se bolje regulisali
problemi oko stvaranja otpornosti na
fungicide. Fungicidi iz ove grupe se
moraju primeniti pre očekivanih
padavina, s obzirom na to da nema
podataka o njihovom retroaktivnom
dejstvu.
KOVRDŽAVOST LISTA
BRESKVE
Kovrdžavost lista breskve može
biti ekonomski štetna na dva nivoa:
neposredni uticaj koji se ogleda u
lošem kvalitetu plodova koji nemaju
tržišnu vrednost, i posredan, odnosno
odloženi uticaj koji se ogleda u ranom
gubljenju lišća i sveopštem smanjenju
bujnosti stabla i njegovom
propadanju.
Simptomi kovrdžavosti lista breskve
Mesec dana nakon precvetavanja
na mladom lišću su vidljivi prvi
simptomi oboljenja. Gljivica napada
meducelijski prostor prouzrokujući
deformisan rast, koji se opet manifestuje
u vidu kovrdžavih crvenkastih
lišća koji kao da su prekriveni isitnim
plikovima. Najpre oboli manji broj
listova, ali kako se oboljenje širi, prirast
zakržljava i poprima izgled rozete.
Listovi postaju nekrotični i prevremeno
opadaju što za posledicu
ima ranu defolijaciju. Oboleli plodovi
postaju ozbiljno deformisani. Na
njima se pojavljuju kvrgava i naborana
mesta, crvenkaste boje. Zaraženi plodovi
opadaju prevremeno.
Biologija bolesti kovrdžavosti
lista breskve
Gljivica zimu provede na kori i
pupoljcima, a tokom perioda vlažnog
vremena spore se prenose do razmaknutih
ljuspica pupoljka prouzrokujući
infekciju. Ovo je bolest karakteristična
za prohladne vremenske uslove. Temperature
izmedu 10 and 21 0 C su optimalne
za pojavu ovog oboljenja .
Zaštita truleži breskve
Sve sorte su osetljive na kovrdžavost
listova breskve. samo jedna primena
fungicida u jesen, ili vrlo rano
proleće pre otvaranja pupoljaka, biće
dovoljna za suzbijanje bolesti. Postoji
nekoliko preparata koji se smatraju
veoma efikasnim u suzbijanju ovog
oboljenja: Bravo 720, Ciram 76 DF,
Karbamat 76 WDF, Bordovska
corba, Fixed bakar (Kocide,
Champ, COCS i drugi).
KRASTAVOST PLODOVA
Krastavost plodova prouzrokuje
gljivica Cladosporium carpophilum.
Ovo oboljenje se naročito odražava na
izgled plodova i njihov plasman na
tržište.
Simptomi krastavosti plodova
Simptomi se ispoljavju na plodovima,
mladim grančicama i lišću.
Okrugle, baršunaste pege maslinasto
do crne boje su uočljive pri vrhu
ploda prema peteljci. Pege se šire i
međusobno spajaju, prouzrokujući
pucanje ploda, i stvarajući prostor za
pojavu trulrži ploda (Monilinia sp.)
Vidljive pege na letorastima i grančicama
su blago uzdignute, kružnog
oblika, sa ljubičastim marginama.
Njihova pojava je uočljiva tek kasnije
u toku vegetacije.
Biologija bolesti krastavosti plodova
Gljivica prezimljava u pegama na
grančicama. Nastanak spora započinje
u fazi “obrijavanja plodića” a vrhunac
razvoja dostiže nakon 2 do 6 nedelja.
Spore se prenose putem vode i vetra.
Maksimalna sporulacija se postiže
nakon 24 sata u uslovima visoke
vlažnosti vazduha. Spore koje potiču iz
pega na grančicama i plodovima u
tekućoj sezoni su izvor zaraze za
letoraste i listove. Plodovi su osetljivi
na oboljenje od trenutka obrijavanja
plodića pa sve do berbe.
Zaštita krastavosti plodova breskve
Primena agrotehničkih mera, prvenstveno
orezivanje, predstavlja prvu
liniju odbrane od ovog oboljenja. Kod
dobro orezanih stabala strujanje vazduha
je poboljšano tako da je sušenje
brže a time i potencijal za početak
infekcije prskanje daleko manji. Pored
toga, prskanje hemijskim preparatima
je efikasnije jer se obezbeđuje lakše
prodiranje i distribucija preparat u
krošnji. Prskanje fungicidima treba primeniti
u intervalu od 10 – 14 dana,
počevši od obrijavanja plodića. Najkritičniji
period zaštite je izmeću druge i
šeste nedelje nakon obrijavanja plodića.
Program primene fungicida
treba nastaviti do četrdeset dana pre
berbe. Kaptan 50WP i Indar 75
WSP daju odlične rezultate u kontroli
ovog oboljenja, dok su sumpor u
suspenziji (Wettable Sulphur) 95
WP i Pristin za nijansu manje efikasni,
ali se ocenjuju kao dobri za
suzbijanje ovog oboljenja.
PEPELNICA BRESKVE
Pepelnicu izaziva gljivica Sphaerotheca
pannosa. Pojava rđastih pega
je usko povezana sa pepelnicom. Ovo
oboljenje napada letoraste, listove i
plod. Zaraženost vegetativnih delova
biljke dovodi do preuranjene defolijacije
i gubljenja vitalnosti. Pojava pega na
plodovima ima najveći negativni ekonomski
efekat na proizvodnju.
Simptomi pepelnice breskve
Simptomi oboljenja se javljaju na
lišću i bujnim letorastima u tekućoj
sezoni. Letorasti su prekriveni belom
micelijumom. Simptomi na plodovima
su najznačajniji. Javljaju se kao
belo-pepeljaste okrugle pege. Sa širenjem
pega, središnji deo odumire
ostavljajući za sobom rđastu mrlju sa
izumrlim epidermalnim ćelijama.
Biologija bolesti pepelnice breskve
Gljivica prezimljava u obliku
micelije u spavajućim pupoljcima
breskve. Aktivira se u proleće sa porastom
letorasta. Spore se šire putem
vetra i kiše. Druge koštičave vrste
mogu biti izvor zaraze. Starenjem, listovi
i letorasti postaju manje osetljivi
na bolest. Ovom oboljenju pogoduju
blage temperature, sa vlažnošcu vazduha
izmedu 43 i 100%. Pojava kiše
nije neophodan uslov za pojavu
zaraze. Optimalna temperatura za klijavost
spora je izmedu 19 i 22 0 C. Nove
pege se javljaju nakon 10 dana pod
povoljnim vremenskim uslovima.
Zaštita pepelnice breskve
Najefikasnija kontrola se postiže
izborom sorti otpornih na oboljenja.
Sa primenom fungicida treba krenuti
od precvetavanja i nastaviti u intervalima
od 10 – 14 dana sve do stadijuma
očvršćavanja koštice i prestanka
terminalnog prirasta.
Fungicidi koji se koriste za suzbijanje
truleži plodova, sa izuzetkom
preparata Bravo 720 i Kaptana 50
WP, su veoma efikasni i za suzbijanju
pepelnice. Najbolja kontrola se
postiže primenom preparata Pristin.
RUPIČAVOST LIŠĆA
BRESKVE
Ovo oboljenje je poznato i kao plamenjača
breskve. Prouzrokovač oboljenja
je glivica Stigmina carpophila ili
Clasterosporium carpophilum, a napada
sve koštičave vrste voća.
Simptomi rupičavosti lišća breskve
Gljivica prezimljava u rak-ranama
na grančicama i u zaraženim pupoljcima.
Spore dugo zadržavaju sposobnost
razmožavanja i mogu izazvati
zarazu nakon produženog perioda
vlažnog vremena u proleće i jesen.
Klijanje spora može se dogoditi u
velikom rasponu temperatura od oko
2 0 C do 27 0 C. Zaraza se brzo širi, čak
u roku od jednog sata pri optimalnim
temperaturama (15 – 270C). Pege se
mogu pojaviti na letorastima, pupoljcima,
lišću i plodovima. Letorasti su
„prstenovani“ prisustvom gljivice i
odumiru. Pupoljci su prekriveni smolotocinom
koja ih „zaguši“ Najpre se
na lišću razvijaju sitne, ljubičaste
pege. Kako se pege šire, njihovi
središnji delovi poprimaju mrku
boju. Ponekad se dogodi da se u
središnjem delu pege može uočiti
crna sporulantna masa.
Spore se prenose i šire uz pomoć
vode. Oštećenja su češća i ozbiljnija na
donjim delovima krune koji su više u
senci i u kojima se vlaga duže zadržava.
Pege na plodovima su okruglog
oblika sa ljubičastim marginama.
 |
Zaštita rupicavosti lišca breskve
Kontrola ovog oboljenja podrazumeva
prskanje preparatima na bazi
bakra, ili preparat Bravo (Hlorotalonil),
zimsko prskanje u jesen ili u proleće.
Za prskanje u toku vegetacije,
koristiti Ciram 76 DF sa početkom u
precvetavanju, po potrebi na 7-10 dana
u zavisnosti od vremenskih uslova.
BAKTERIOZNA PEGAVOST
Bakteriozna pegavost je ozbiljno
oboljenje koje u potpunosti može da
uništi rod. Postoje razlike među sortama
u pogledu osetljivosti na ovo
oboljenje. Sorta Redhaven je otporna,
dok sorta Babygold 5 izgleda predstavlja
standard, u smislu visoke osetljivosti
prema ovom oboljenju. Bakterioznu
pegavost izaziva bakterija
Xanatomonas campestris, pv. pruni.
Simptomi bakteriozne pegavosti
Pege se javljaju na listovima, letorastima
i na plodovima. U početnim fazama,
one se javljaju u obliku sasvim sitnih,
vodenih pega koje se najpre
pojavljuju na donjoj strani liske. Kako
vegetacija odmiče, one se pretvaraju u
ljubičastocrne pege koje se šire i međusobno
spajaju, obrazujući pege nepravilnog
oblika koje nekrotiraju, i ispadaju
ostavljajući za sobom pocepani list.
Zaraženi listovi žute i opadaju.
U ozbiljnim slučajevima, u prvim
fazama vegetacije, može doći do potpune
defolijacije. Slično tome, na
mladim letorastima se mogu javiti
ulegnuća, rak-rane oivičene ljubičastom
koje će biti izvor inokuluma
za buduće rane zaraze. Zaraženi plodovi
imaju oštećenja na pokožici u
vidu pucanja praćenog pojavom
smolotočine što značajno utiče na njihov
kvalitet i tržištnu vrednost.
Biologija bakteriozne pegavosti
Bakterija prezimi u pupoljku, u
rak-ranama na grančicama i na biljnim
površinama na kojima nema
simptoma oboljenja. Ovom oboljenju
za razvoj pogoduju hladniji vremenski
uslovi. U proleće, bakterije nošene
vetrom i kišom se prenose na mlade
letoraste, listove i plodove u razvoju.
Vlaga nastala kondenzacijom rose ili
magle ima tendenciju da „spira“ bakterije
na listu prema vrhu liske tako
da se u tim delovima javljaju simptomi
u vidu mrkih pega i nekroze.
Zaštita bakteriozne pegavosti
Najefikasnija kontrola bolesti je
preventiva. To podrazumeva izbegavanje
osetljivih i izbor otpornih
sorti breskve za gajenje. Drugo što
treba uzeti u obzir jeste izbor terena
na kojima nema mrazeva kako bi se
spričila oštećenja niskim temperaturama
u toku zime ili u proleće jer ta
oštećenja predstavljaju ulazne tačke
za infekciju ovim oportunističkim
patogenom. U slučajevima kada postoje
stari zasadi sa osetljivijim sortama,
održavanje dobre bujnosti primenom
neznatno povećane količine
azota radi kompenzacije zbog rane
defolijacije se smatra dobrom agrotehničkom
merom. Suzbijanje hemijskim
preparatima je usmereno na
smanjivanje inokuluma bolesti u rano
proleće. Primena bakra i preparata
na bazi bakra u periodu mirovanja
i veoma rano u proleće umanjiće zastupljenost
epifitskih bakterija odnosno
bakterija koje se nalaze na površini
(grančice, pupoljci, itd.). Treba biti
na oprezu kad god se bakar primenjije
zbog njegove fitotoksičnosti. Niže
koncentracije bakra se preporučuju
za primenu tokom ili neposredno
nakon prohladnog perioda kako bi se
umanjio rizik od pojave fitotoksičnosti.
Višestruko nanošenje preparata
može dovesti do ove pojave ukoliko
od vremena poslednje aplikacije
preparata nije bilo padavina, tako da
je rezidijum od prethodnog prskanja
još uvek visok. Antibiotici streptomicin
(Mikošild 17 WP) i teramicin
(Oksitetraciklin) se mogu koristiti
od precvetavanja do tri nedelje
nakon precvetavanja. Drugi preparati
koji daju dobru kontrolu su Kaptan
50 WP u kombinaciji sa Silitom
(Dodin). Pažnja: primena Silita može
biti fitotoksična u kombinaciji ili u
kratkom roku nakon primene nekih
formulacijama insekticida kao i
sumpora. Silit ne treba primenjivati
pri visokim temperaturama. Višestruka
primena može dovesti do pojave
fitotoksičnosti, ukoliko od vremena
poslednje aplikacije preparata nije
bilo padavina, tako da je nivo rezidua
još uvek visok. Preparat ne bi trebalo
primenjivati 15 dana pre berbe.
VIŠEGODIŠNJI RAK
BRESKVE
Višegodisnji rak breskve ima tri
sinonima: Leukostoma, Citospora i
Valsa rak. Prouzrokovači su dve srodne
gljivice Leucostoma cincta i Leucostoma
persoonii.
Vrlo je rasprostranjeno oboljenje,
a za posledicu ima prevremeno odumiranje
stabala i gubitak roda.
Simptomi raka breskve
Rak-rane se javljaju na granama,
grančicama, u rakljama grana, na deblu,
čak i na lisnim peteljkama. To u
obično ulegnuća eliptičnog oblika,
tamne ili crne boje sa oštrim, grubim
ivicama. Kada se kora skine, mogu se
uočiti crne strukture nalik na bubuljice,
oivičene belom bojom. Jednogodišnje
grančice počinju da se suše.
U osnovi tih sasušenih grančica se javlja
ulegnuće praćeno smolotočinom.
Rak-rane se svake godine uvećavaju
dok u potpunosti ne opkroje grane ili
deblo i na taj način dovedu do odumiranja
tih delova stabla ili čak i čitavog
stabla. Aktivne rak-rane su natopljene
vodom, „sunđeraste“ i imaju dosta
izlučevina u vidu gumoze.
Biologija raka breskve
Gljivica pronalazi skloniste u starim
rakranama i uginulim delovima stabla.
Spore se prenose i šire putem vetra
i kiše. Da bi spore klijale neophodno je
prisustvo vlage. Ovo je oportunistički
patogen koji napada stabla koja su
pretrpela neko od mehaničkih oštećenja
(oštećenja izazvana mrazom, rezidbom,
košenjem, gradom, itd.). Razviju
gljivice Leucostoma cincta pogoduju
niže temperature od onih koje su
potrebne za razvoj Leucostoma persoonii.
Optimalna temperatura je
izmedu 20 - 30 0 C.
Zaštita raka breskve
Primena dobrih agrotehničkih mera
neophodna za suzbijanje ovog oboljenja.
Primeri nekih od tih mera su:
odabiranje terena za sadnju vodeći
računa o ekspoziciji i potencijalu za
oštećenja zimskim i ranim mrazevima;
održavanje izbalansiranog programa
ishrane sa posebnim naglaskom na
izbegavanje davanja većih količina
azota naročito pri kraju sezone kako
bi se smanjio rizik od zimskog izmrzavanja;
farbanje debala belom lateks
bojom da se spreči preterano zagrevanje
na jugozadnoj straini debla u toku
zime i izbegne oštećenje od mraza;
obavljanje rezidbe kasno u proleće
kada je zarašćivanje rana najbrze;
izbegavati
ostavljanje patrljaka pri rezidbi;
prskanje fungicidima neposredno nakon
rezidbe a pred samu kišu.
X - OBOLJENJE
Ovo oboljenje izaziva fitoplazma, ili
kako se to ranije vodilo, organizmi nalik
na mikroplazmu (MLO), koji napadaju
sprovodno tkivo (floem) stabla.
Simptomi x oboljenja
U ranim fazama oboljenja, simptomi
se javljaju samo na manjem broju
grana u vidu povijenosti lista ka
unutarnjoj strani. Kako se oboljenje
širi, simptomi se prenose na čitavo stablo.
Na listovima se javljaju male, nepravilne
žute do crveno-ljubičaste
pege sa tendencijom da se isuše i otpadnu
ostavljajući za sobom rupe nepravilnog
oblika što utiče da listovi
izgledaju poderano. Zaraženi listovi
poprimaju žutu boju i naglo opadaju, što
dalje dovodi do preuranjene defolijacije,
a samim tim i obilnog i prevremenog
opadanja plodova. Sazrevanje plodova
je takođe narušeno; na stablu se mogu
uočiti plodovi različitog stepena zrelosti,
počev od nezrelih preko nedovoljno
sazrelih, pa sve do zrelih širom čitave
krune pa čak i na istim granama.
Širenje X oboljenja
Ovo oboljenje se prenosi putem
nekoliko vrsta cikada. Prilikom ishrane,
ova štetočina dolazi u kontakt
sa fitoplazmom obolelih stabala divlje
vrste (Prunus Virginiana) koja
raste u blizini zasada, a nakon 2 – 3
nedelje prenosi patogen tako što se
hrani listovima breskve ili trešnje.
Prenošenje oboljenja sa drveta na
drvo iz zasada trešnje u zasad breskve
ima veći značaj nego prenošenje
zaraze sa drveta na drvo u okviru
zasada breskve. U rasadnicima, X oboljenje
se može prenositi putem cikada,
ali i kalemljenjem.
Zaštita kod X oboljenja
Kod suzbijanja ovog oboljenja,
najbolji rezultati se postižu adekvatnom
primenom agrotehnickih mera, prvenstveno
suzbijanjem korova i eliminisanjem
stabala divlje trešnje iz šipražja po
obodu zasada, kao iz obližnjih šumaraka
lociranih u prečniku od 300 m od
zasada sa koštičavim voćnim vrstama.
Preporučuje se intenzivan program
zaštite protiv cikada tokom čitavog perioda
vegetacije kako bi se sprečilo
prenošenje patogena i dalje širenje
oboljenja. Insekticidi koji se koriste za
subzija-nje ove štetočine takođe se
koriste i za suzbijanje ostalih štetočina,
kao što su šljivin surlaš, stenica i
breskvin smotavac. Izbor se bazira na
nekim od sledećih preparata koji se
mogu naći na tržištu: Lanat 2.4 LV,
Lanat 90 SP, Gution 50 WP, Pauns
3.2 EC, Asana XL EC, Embuš 2 EC,
Warrior 1CS i Aktara 25 WG.
TRULEŽNICE KORENA
Truležnice korena koju izazivaju
gljivice iz roda Armillaria spp. su
oboljenja koja se prenose putem
zemljišta a povezuju se sa gajenjem
voćnih vrsta na površinama na kojima
su prokrčene šume ili na kojima
su pre podizanja zasada bila zasađena
stabla neke od koštičavih voćnih
vrsta. Postoji nekoliko vrsta iz roda
gljivice Armillaria koje prouzrokuju
ovo oboljenje. To su: Armillaria mellea,
Armillaria ostoyae. Biološke
vrste Severne Amerike i Armillaria
bulboa koja prouzorkuje trulež korena
kod višnje, trešnje i breskve. Može
se navesti i Armillaria tabescence
koja je ranije bila poznata pod
nazivom Clitocybe tabescens uzrokuje
pojavu Clitocybe oboljenja koje
je veoma srodno truleži korena.
Simptomi truležica breskve
Stabla u zasadu kolapsiraju i
umiru u grupama koje, gledano iz
ortogonalne perspective, čine krug.
Najočigleniji simptomi su vezani za
iznenadnu smrt stabala sredinom leta
sa početkom sušnih perioda. Kada se
stabla izvade iz zemlje, lomljenje
korena i uklanjanje kore će otkriti
prisustvo debelog, belog sloja micelijuma.
Gljivica Armillaria spp. ima
veoma karakteristične trakaste rizomorfe
koji lice na pertle tamnomrke
do crne boje po kojima se razlikuje
od ostalih sličnih gljivica. Od kraja
avgusta do sredine septembra, u
osnovi stabla razvijaju se pečurke
boje meda. Ove pečurke na vrhu drške
i neposredno ispod rebara kapice
imaju prsten, ili anulus. Po ovom
detalju se razlikuje A. ostoyae od A.
tabescence (nema anulus). Cyclobe
spp. je veoma sli na vrsti Armillaria
spp. u svakom pogledu, osim što
nema rizomorfe, a na micelijumskoj
ploci su vidljive perforacije. U jesen,
kada ima više padavina, u osnovi
obolelih ili oborenih stabala mogu se
primetiti žute do žutomrke pečurke.
 |
Biologija bolesti truležica breskve
Ovo je glivica koja preživljava u
zemljištu na delovima korena zaostalim
nakon krčenja gde može da
opstane decenijama.
U sredenu i očišćenju parcelu može
da se unese putem mehanizacije, ili
putem kontaminiranog zemljišta. Kada
jednom dospe u zemljište širi se kroz
kontakt sa zaraženim korenom kao i
putem prirodnog “kalemljenja “ korena
na svakom dodirnom mestu. Rizomorfi
takode igraju značajnu ulogu u
širenju oboljenja.
Zaštita od truležica breskve
Jednostavno je nemoguće suzbiti
ovo oboljenje. Najbolje je ne podizati
zasad sa koštičavim voćnim
vrstama na krčevinama pogotovu
ako se radi o uklanjanju šume sa
dosta hrastovine ili voćnjaka koštičavog
voća. Fumigacija neće biti
od velike koristi, zbog relativno
plitkog prodiranja preparata u
situaciji kada se mora tretirati koren
koji se nalazi na većoj dubini. Na
parcelama na kojima je u ranijim
godinama bilo teškoća sa pojavom
ove gljivice treba rotirati useve koji
zahtevaju godišnju obradu zemlje sa
ciljem da se na površinu izvuče što
veća količina korenovih ostataka da
bi se uklonili. Pored vrlo detaljne i
dubinske pripreme zemljišta, izbor
odgovarajuće tolerantne podloge
prema gljivici Armillaria spp. se u
praksi pokazalo kao dobar postupak.
Uopšteno govoreći, u pogledu otpornosti
prema Armilariji, podloge
koštičavih voćnih vrsta su najosetljivije,
podloge za jabuku su
umereno osetljive dok se podloge za
krušku se smatraju otpornim. Za sada,
ne postoji pouzdan hemijski preparat
za suzbijanje ovog oboljenja.
VIRUS RUPIČAVOSTI
STABLA BRESKVE
Rupičavost debla kod koštičavog
voća, šljivina braon linija ili konstrikcija
su nazivi pod kojim je ovo
obolenje poznato. Sorta Stenli je
naročito osetljiva. Bolest je izazvana
virusom prstenaste pegavosti paradajza
(ToRSV). Ovaj virus je veoma
rasprostranjen i među drugim voćnim
vrstama, Pored breskve, može se naći
i kod trešnje i višnje, šljive, jabuke,
kruške, grožđa, maline i borovnice.
Simptomi rupičavosti debla
breskve
Zaražene biljke su zakržljale, njihovi
listovi su bledozelene boje, korenov
sistem im je slabo razvijen.
Neposredno ispod površine zemljišta
primetna je konstrikciona linija koja
stvara udubljenje predisponirajući
stablo lakom lomljenju na tom mestu
pri jakim vetrovima. Ispod površine
zemlje, kora stabla je debela i
“sunđerasta”. Uklanjanjem kore otkrivaju
se tipični simptomi u vidu
izduženih jamica, rupičavosti i udubljenja.
Može proći i do pet godina
pre nego što stablo podlegne oboljenju
i ugine.
Zaštita rupičavosti debla breskve
Oboljenje se unosi u zasad putem
zaraženog sadnog materijala, preko
semena i zaraženog korova. Nematode,
Xiphonema americanum su
prenosioci ovog oboljenja.
Mere suzbijanja baziraju se na
fumigaciji, korišćenju bezvirusnog
sadnog materijala i adekvatnom suzbijanju
korova s obzirom da su
mnoge vrste korova (maslačak i druge)
domaćini nematoda.
VIRUS NEKROTIČNE
PRSTENASTE PEGAVOSTI
Virus nekrotične prstenaste pegavosti
vrsta roda Prunus sp. takode je poznat pod
nazivom nekrotična pegavost lista,
rupičavost lista, poderanost lista i čipkasti
list. Ovo oboljenje može prouzrokovati
značajnu ekonomsku štetu.
Simptomi nekrotične pegavosti
Virus izaziva kržljavost stabla,
usporeno kretanje pupoljaka u proleće,
uginjavanje lisnih i cvetnih pupoljaka,
smolotočinu i sušenje vrhova na lastarima.
Novozaražena stablima mogu
ispoljiti simptome već u prvoj godini,
ali je to češći slučaj da se simptomi
jave tokom prve dve godine nakon
zaraze. Simptomi na listu su veoma
karakteristični. Listovi su sitniji,
prekriveni hlorotičnim prstenovima
na gornjoj strani lista. Središnji deo
prstena često poprima nekrotične
forme i ispada, a list ostaje rupičast
i/ili poderanog izgleda. Retko se
događa da se na plodovima mogu
videti slične uzdignute, kružne forme.
U godinama kada vremenski
uslovi pogoduju virusnim infekcijama
i njihovom razvoju, može doći do
pojave pojačanog sušenja pupoljaka i
jednogodišnjih grančica čime se prinosi
smanjuju za 20 – 50%, što ima
poguban ekonomski efekat.
Biologija nekrotične pegavosti
Ovaj virus se lako prenosi polenom,
semenom ili putem kalemljenja.
Novopostavljeni zasadi su bezvirusni
do početka cvetanja, kada se polen iz
obližnjih zaraženih parcela prenosi
na mlada stabla izazivajući infekciju.
Optimalna temperatura za razvoj
simptoma na listovima je od 20 - 24 0 C,
ali do ove pojave može doći i
pri temperaturama izmedu 10 i 28 0 C.
Više temperature dovode do sušenja
grančica i spurova (majskih buketića).
Zaštita nekrotične pegavosti
Novi zasadi bi trebalo da budu
udaljeni najmanje 300 m od postojećih
i potencijalno zaraženih zasada.
Za njihovo podizanje koristiti certificirani
bezvirusni sadni materijal.
Slika:
Sadnice breskve zaražene sa
različitim virusima pojedinačno ili u
kombinaciji Prune dwarf virus i
Prunus necrotic ringspot virus (sadnica
na levo),
zaražena sa Prune dwarf
virus (sadnica u sredina) i,
zaražen sa
Prunus necrotic ringspot virus
(sadnica na desno).
Slika:Simptomi prstenaste pegavosti.
Slika:Simptomi žutice breskve.
Slike 1 i 2: Cikade - prenosioci virusa.
VIRUS MOZAIKA BRESKVE
Virus mozaika breskve je ekonomski štetan za proizvodnju breskve i
nekrtarine. Na mnogim kultivarima breskve koje su cepače izaziva ozbiljne
promene na plodovima koje gube tržišnu vrednost. Opšti simptomi su
hlorotično mozaično šarenilo na lišću koje se obrazuje tokom vegetacije. U
slucaju jače zaraze liske su manje sužene i kovrdžave sa nepravilnom ivicom.
U okviru pega tkivo postaje nekrotisano i ispada što dovodi do šupljikavosti
lišća.
Za vreme očvršnjavanja koštice površina zaraženih plodova postaje
rapava i neravna, koje nastaju zbog smanjenog razvoja pojedinih delova
ploda. Zaraženi plodovi nikada ne ne dostižu veličinu i oblik zdravih plodova
i ranije sazrevaju za nedelju ili više dana.
Grane zaraženih stabala su sa kraćim medukolencima i zbijenim lišćem
u obliku rozete, U slučaju jakih zaraza cele biljke znatno zaostaju u porastu.
Jacina simtoma zavisi od virulentnosti sojeva virusa i tolerantnosti kultivara.
U razvoju mozaika nekih kultivara postoje dve faze: akutna “šok”
faza i hronična. Akutna se može pojaviti u prvoj, a ponekad u drugoj godini
zaraze; u kasnijim godinama zaražena stabla obično ulaze u hroničnu
fazu, kada su simptomi blagi i slabije zapaženi. Znatan broj kultivara je
osetljiv na virus mozaika, medu njima i Redhaven.
Osnovne mere suzbijanja virusa su: korišćenje bezvirusnog sadnog
materijala za podizanje zasada, uništavanje zaraženih stabala čim se primete
u mladim zasadima, gajenje tolerantnih kultivara breskve, naročito u jako
zaraženim područjima i suzubijanje vektorskih grinja. Jedna grinja je
dovoljno da prenese virus sa zaraženog na zdravo stablo. Spolji uslovi utiču
na prenamnoženost i aktivnost grinja i za to su značajni i za stepen zaražavanja
u prirodi. Virus se ne prnosi sokom zaraženih biljaka.
 |
 |
 |
VIRUS ŠARKE ŠLJIVE NA BRESKVI
Ovo je opasno oboljenje čiji su simptomi upadljivi i po njima se može lako otkriti. Na površini plodova u vreme
sazrevanvja javljaju se prstenaste pege, ppjedinačno ili međusobno povezanim. Plodovi osetljivih kultivara breskve
u velikom broju opadaju na početku sazrevanja ili kasnije. Za suzbijanje šarke breskve preporučljivo je da se prostorno
odvoji proizvodnja od proizvodnje šljive, kako bi se umanjila opasnost od širenja bolesti.