ISHRANA JAGNJADI
Ishrana i praksa uzgoja jagnjećeg stada
je veoma važna faza u ovčarstvu. Ovo nije laka
tema za diskusiju, pre
svega zato što postoji
više metoda za uzgoj
jagnjadi. Tip
programa ishrane u
mnogome zavisi od
dela zemlje u kojoj se
nalazi vaša farma, koji
je tip vaše
proizvodnje, tržišnih
uslova kao i, naravno,
koj su resursi
dostupni za ishranu.
Ishrana
jagnjadi uključuje
korišćenje stočne
hrane, žitarica za
energiju, dodataka
proteina, vitamina i
minerala, kao i
dodataka ishrani. Produkcija i ciljevi
proizvodnje diktiraju koje količine i razmere će
biti kombinovane pri pravljenju izbalansiranog
programa ishrane. Jagnjad se mogu hraniti
uspešno koristeći mnoge kombinacije.
Nutricione potrebe se mogu zadovoljiti
ishranom koja uključuje samo upotrebu stočne
hrane, ili ishranom koja uključuje samo
proteine i žitarice, kao i raznim kombinacijama
koje se nalaze između ova dva ekstremna
KOJE SU NUTRICIONE
POTREBE JAGNJETA?
Apsolutne i relativne potrebe za
nutrientima kod jagnjadi zavise od različitih
faktora. U ove faktore uključujemo: telesnu
težinu ili veličinu, željenu brzinu rasta i
genetski potencijal samih jaganjaca za
povećanje telesne mase. Neke rase ili mešanci
dobijaju na kilaži veoma brzo, dok se za druge
genetičke tipove smatra da rastu sporije, jer
imaju manji genetički potencijal.
Ishrana može da bude limitirajući
faktor kod rasta jagnjadi.
Međutim, više hrane ili viši
nivo nutrienata u hrani neće
omogućiti dalji rast, nego
što genetički potencijal to
dozvoljava.
Faze rasta jagnjadi se
uočavaju po starosti.
Obično se faze dele na
jagnje koje još uvek sisa
mleko, fazu kada jagnje
pređe na čvrstu hranu i
završnu fazu. Svaka od
ovih faza ima jedinstvene
JAGNJE KOJE
JOŠ UVEK SISA
Potrebe za nutrientima ovih jaganjaca
dosta variraju, u zavisnosti od starosti i telesne
težine. Ukoliko pretpostavimo da su ova
jagnjad od 10 do 20 kg, njihove potrebe za
nutrientima varijaju od 72 do 80% potpuno
svarljivih
nutrienata ,
16–24% sirovog
proteina, 0,5–0,8
kalcijuma i
0,25 – 0,3
fosfora. Željeno
dnevno
povećanje
telesne mase
kod ovih
jagnjića bi bilo
između 200 i 300
grama.
Obično
se potrebe
jagnjeta podmiruju kroz mleko majke. Ovčije
mleko je bogato proteinima, mlečnim
šećerima, mašću, kalcijumom, fosforom i
drugim bitnim nutrientima. Vrh proizvodnje
mleka kod ovce je oko dvadesetog dana
laktacije i ostaje na ovom nivou naredne dve do
tri nedelje. Ovo nam govori da će jagnje biti
sasvim u redu ukoliko bude unosilo samo
majčino mleko, sve do 25,30 dana starosti.
Posle 30 do 40 dana starosti, potrebe za hranom
rastu i ovca više ne može da podmiri te potrebe.
Ukoliko se ovce uzgajaju tako da imaju
redovnu ispašu, jagnjad će početi da pasu u
ovom dobu da bi nadoknadila svoje potrebe za
hranom. S obzirom da rastu potrebe za
nutrientima, jagnjetu treba da se obezbedi
kvalitetna hrana. Ispaša koja sadrži
odgovarajući miks zrelih trava je veoma važna.
Takođe, potrebno je znati da jagnje u ovom
životnom dobu ima ograničenu sposobnost
unošenja i varenja ispaše, zato što je rumen u
ovoj fazi nedovoljno razvijen i tek
počinje da funkcioniše. Zbog toga je
kvalitet ispaše veoma bitan da bi se
omogućio pravilan razvoj jagnjadi.
Treba takođe uzeti u obzir i
redovnu kontrolu unutrašnjih
parazita. Ispaša može da dovede do
razvoja unutrašnjih parazita kod
jagnjadi koji će značajno smanjiti
razvoj i rast, pa čak dovesti i do
uginuća
Ukoliko se ovce uzgajaju u
uslovima farme, bilo zimi ili tokom
toplijeg vremena, jagnjad, pored
redovnog dojenja, moraju da imaju i
dopunsku ishranu u ovom dobu.
Treba razviti dobar program ishrane
za mladu jagnjad koji će kasnije
zameniti dojenje. Obično, ovakav
program ishrane uključuje dosta
žitarica, ili u peletiranoj formi ili u
koncentratu, izvor proteina i
minerala. Dobra hrana za jagnjad u
ovom životnom dobu treba da ima 16
do 20% sirovog proteina, potpuno
svarljivi udeo treba da bude 72–75% i
da sadrži odnos od 2:1 kalcijuma prema
fosforu. Takođe, jagnjad koja se hrane ovom
hranom, treba da imaju kvalitetno seno,
dodatne minerale i da imaju pristup zdravoj i
čistoj vodi.
JAGNJE PRELAZI NA ČVRSTU
HRANU I PRESTAJE DA SISA MLEKO
U ovoj fazi jagnjad obično teže između
20 i 38 kg. često je ova faza povezana sa
završnom, pošto se kroz obe faze koristi slična
hrana, sa jedinom razlikom u precentu unosa
proteina. Ipak, u ovom članku ove faze ćemo
odvojiti, da bi čitalac dobio bolji uvid u
materiju.
Jagnjad sa prosečnim ili visokim
potencijalom za rast koja se hrane hranom
baziranom na žitaricama i sa dobrim
procentom proteina, treba da dobijaju od 200
do 350 gr telesne težine. Da bi postigli ovaj
rast, ishrana treba da sadrži 73–78% potpuno
svarljive hrane, 14–16% proteina i, otprilike,
0,50% kalcijuma i 0,25% fosfora. Da bi ostvarilo
ovaj rast, jagnje svakodnevno treba da
unosi količinu hrane koja iznosi 2,5–3,5% od
njegove telesne mase.
Ukoliko se jagnje hrani uglavnom
ispašom, onda se može očekivati sporiji rast i
dnevni prirast, nego kad se hrani žitaricama.
Dnevni prirast za jagnje koje se hrani ispašom
obično iznosi 100–250 gr. Dnevni prirast kod
ove jagnjadi umnogome zavisi od vrsta trava,
zrelosti, vremena i, parazita. Slabiji dnevni
prirast ne čini toliku štetu uzgajivaču zato što je
ispaša jeftinija; međutim, svaka situacija je
jedinstvena i zavisi od pristupa žitaricama,
cene, ispaše i kvaliteta ispaše, kao i od samog
tržišta za koje se životinje gaje.
JAGNJE U ZAVRŠNOJ FAZI
U slučaju masovne proizvodnje i kada
se jagnjad šalju u klanicu, mnogi prozivođači
moraju da zadovolje standarde klaničara koji
ponekad zahtevaju da jagnjad teže između 40 i
55 kg, sa naslagom masti od 5 cm. Ovo su
standardi koji se traže u zapadnim zemljama, a
da bi se ovi standardi ispunili završna ishrana
jagnjadi mora da sadrži period u kome se unosi
visok nivo žitarica. Ovaj period obicno traje
minimum 30 dana, a naravno zavisi od željene
konacne težine.
U završnoj fazi, jagnje bi trebalo hraniti
hranom koja sadrži 73–78% potpuno svarljive
hrane, 12–14% proteina, 0,5% kalcijuma i 0,25%
fosfora. Ukoliko se jagnjad hrane kolicinom
hrane koja iznosi 3–4% telesne težine, trebalo bi
da imaju dnevni prirast od 300 do 500 gr
Kada se jagnjad ovako hrane, može doci
do acidoze ili enterotoksemie. Acidoza
(kiselost) može da se izbegne tako što cete u
ishranu ukljuciti 10% grube hrane, i tako što cete
izbegavati nagle promene u ishrani. Kada su promene
u ishrani neophodne, tada treba obezbediti
sedam do cetrnaest dana za prilagodavanje, a
promene vršiti postepeno, pa ce se tako izbeci
pojava kiselosti. Da bi sprecili probleme sa
urinarnim traktom, jagnjicima se daje hrana koja
sadrži minerale u odnosu 2:1 – odnos kalcijuma
prema fosforu. Takode, mora se omoguciti da
imaju slobodan pristup soli tj. mineralima i da se
dodaje zakiseljivac (na primer amonium hlorid).
Takode, pristup zdravoj i cistoj vodi, u dovoljnoj
kolicini, sprecava probleme urinarnog trakta.